Ja ne bih želio ispasti mudrac, niti prodavati pamet na ovoj temi, ali evo ono što ja znam.
Ni printeri sa super finim materjalima, vrlo visoke rezolucije (rezolucija = točkanje u slojevima ili mikrometri nanosa) neće riješiti problem finoće izrade.
Najatraktivniji materjali za takve poduhvate su u pravilu poliamidi, rezini i rijeđe ABS (iako se mogu koristiti i neki metali).
Prosječni printeri za kućnu radinost idu od jeftinijih (3 nanosa na 1mm) do kvalitetnih (10 slojeva na 1mm), također ovisno o materjalu.
Čak i 10 slojeva u 1:87 je 8,7 rebrastih centimetara u stvarnosti.
Dakle tekstura modela bi bila otprilike nešto malo bolja od ventilacijske rešetke na nekom našem odlivenom dizelu.
To je ono što teoretičari 3D printanja ne razumiju.
3D tehnologija za kućnu primjenu je još uvijek faktički u povojima i dobra je tek za neprecizno modeliranje.
Super fini 3D print je još uvijek rezerviran samo za visokotehnološku industriju i nama će biti dostupan možda tek kroz par godina, kad oni napreduju na ultrafini 3D print.
Mi ćemo na 3D printere u H0 mjerilu moći računati eventualno kroz 5, 6 i više godina.
Računica da bi model trebao kotšati oko 300€ je vrlo osnovna.
Karoserija koja bi se izrađivala bi možda i koštala 300€, ali tu je još šasija, motor, pogon, farbanje, dekaliranje, digitalizacija za one koji to žele, a tu već pričamo o daleko ozbiljnijim iznosima.
A kao što sam rekao, za jednu prosječno detaljiranu karoseriju bi trebalo oko 20+ h printanja.
To je barem ono što ja znam.
Ako netko može u praksi bolje, biti će mi drago vidjeti rezultate.