Izolacija ispod tračnica - pluto, foam, stirodur ili?

mario mandić

Aktivan član
Supporter (2016)
A kako ćeš riješiti problem trzanja - crnim naočalama?
Kolega se zalio na buku prilikom promjene tracnica sa roko geoline na roko line.
Nije spominjao trzaje.
Tako da mu sad za sad nece trebati crne naocare:hihihi:.
A i tema je izolacija ispod tracnica a ne trzanje lokomotive tako da nazalost kolegi nitko nije pomogao u ovom slucaju a otislo se u drugu krajnost do prepravki lokomotiva radi trzanja.
 

TV Slovenija

Veteran foruma
Supporter (2016)
U stvari nisam ni očekivao nekakav savjet kako riješiti problem odnosno probleme, toliko se već dugo bavim tim pitanjima da otprilike znam gdje je su kojekakve granice, više sam htio pokazati da nije sve zlato što sija, i da su na području akustike Roco Line "mit Bettung" tračnice lošije od geoLine, i da to nisam očekivao jer nigdje ne postoji ove vrste kritika Roco Line (možda sam to previdio iako sam pretraživao internet?), pa sada ja upozoravam na taj nedostatak. I to je sve.
 

Kameni

AC/DC-DCC podrška
Supporter (2016)
Supporter (2017)
U stvari nisam ni očekivao nekakav savjet kako riješiti problem odnosno probleme, toliko se već dugo bavim tim pitanjima da otprilike znam gdje je su kojekakve granice, više sam htio pokazati da nije sve zlato što sija, i da su na području akustike Roco Line "mit Bettung" tračnice lošije od geoLine, i da to nisam očekivao jer nigdje ne postoji ove vrste kritika Roco Line (možda sam to previdio iako sam pretraživao internet?), pa sada ja upozoravam na taj nedostatak. I to je sve.
ovo su iznimne informacije... :)
 

nik

Veteran foruma
Čudni zvukovi i buka tokom vožnje su obično direktno povezani i sa nepravilnom vožnjom odnosno trzajima. To se možda ne vidi golim okom ali se vidi kad se na ravnoj pruzi vuku kvalitetni vagoni pa onda između njih međusobno i njih i lokomotive dolazi do 'naguravanja' što se, nažalost, dobro vidi.
 

HrvojeR

Član foruma
Pozdrav,

meni zapravo nije čudno da se vlastita buka iz unutrašnjosti lokomotive čuje bolje na s tračnicama s gumenom podlogom u odnosu na tračnice geoline koje imaju podlogu od tvrde plastike.

U konkretnom slučaju, ako se buka iz unutrašnjosti lokomotive čuje jače u zavoju u jednu stranu, a u drugu puno manje, onda je ili problem vjerojatno u kardanu ili u pomicanju kotača u postolju, jer kotač (ili zupčanik na osovini kotača) dodiruju nešto ne bi smjeli.

Pod bukom iz unutrašnjosti lokomotive mislim dakle na zvuk motora i pogonskog mehanizma. Ako je lokomotiva sama po sebi bučna (motor, kardani, zupčanici), onda se ta buka bolje čuje kada se više ne čuje zvuk kotrljanja kotača po tračnicama. Dok je lokomotiva vozila po geoline tračnicama, zvuk kotača i šuštanje tračnica se čuo dobro, te je dijelom prekrivao buku iz unutrašnjosti lokomotive.

Naravno, ovo je moguće (pokušati) dokazati jedino ako se na obje tračnice postavi lokomotiva koja je sama po sebi nečujna kada je pod naponom (jer ima nečujan motor i tih mehanizam). Tada bi ona trebala biti apsolutno nečujna ili jako tiha na tračnicama s gumenom podlogom, dok bi se na tračnicama geoline općenito trebala čuti veća buka tj. jači zvuk u odnosu na tračnice s gumenom podlogom, ali bi to bila samo buka kotača i tračnica.

Ako je lokomotiva glasna, ima šanse da bude nečujna, ili skoro nečujna. No put do tog nije jednostavan, katkad je nemoguć ili skoro nemoguć. Mala poboljšanja su međutim gotovo uvijek dostižna.

Obzirom da sam se u zadnje dvije godine dosta bavio preuređivanjem lokomotiva, prvenstveno zbog ravnomjernije vožnje (trzaji, vibracije), ali i buke, opisati ću svoja iskustva (kad me već Nikola povukao za jezik).

Dakle, pred jedno dvije godine počeo sam pomalo digitalizirati moje lokomotive, i pri tom primijetio da mnoge (većinom Roco) lokomotive ne idu onako, kako sam ja zamišljao da bi trebale, jer su upravljane dekoderom. Naime, lokomotive su trzale, imale skokovitu vožnju (njem. bocksprunge), posebno prilikom ubrzavanja i usporavanja. Znam da svi dekoderi (zapravo, motori) imaju ovaj problem jer ih u uputama za upotrebu spominju i sami proizvođači dekodera (koristio sam ESU i Zimo). Što god da radio, nisam uspio dobiti posve miran, ravnomjeran hod, od nule do maksimuma i natrag. Štoviše, uz to trzanje naprijed – nazad, neke lokomotive, poput Roco OBB 1144 (DCC priključak, metalna šasija, 5 polni koso namotan rotor), njihale su se tj. drhtale lijevo desno prilikom kretanja i zaustavljanja. To znači kad sam je gledao dok vozi ravno prema meni, čitava karoserija se okretala oko osi paralelne s tračnicama. Ako bi pantograf bio izvučen, onda bi se to vidjelo još bolje, jer je pantograf vibrirao okomito na tračnice.

S tropolnim Fleischmann motorima bilo je još gore. Njih Zimo MX 600 uopće nije mogao ukrotiti, bar ne onako kako sam to želio. ESU je bio nešto bolji, ali to je bilo daleko od onoga što sam ja očekivao. Ovdje se ne radi samo o plosnatim tropolnim motorima, nego i o uzdužnim tropolnim motorima s pužnim prijenosom kakve je Fleischmann npr. ugradio u njemačku parnu lokomotivu BR 50 s „Wannentenderom“ (broj artikla 4179). Jedini Fleischmann motor koji je pružio odličnu vožnju je mali tropolni motor kao npr. u maloj troosovinskoj parnjači T3.

Potrošio sam sate i sate, dane i dane mijenjajući sve varijable za podešavanje rada motora, i to i na ESU Lokpilot 4.0 i Zimo MX 600. Ono što je najzanimljivije, i što dodatno otežava stvar je da je svaka lokomotiva, tj. svaki motor imao svoje „omiljene“ vrijednosti. Ovo vrijedi za velike standardne Roco motore koji bar naizgled izvana izgledaju posve jednako. Roco je vremenom mijenjao i vanjski izgled tih motora i konstrukciju (koso motanje rotora, djelomično otvoren plašt). Vremenom je plašt motora mijenjao boju. Najgori su bili motori s plaštom u zlatnoj „krom“ boji, a najbolji oni s plaštom u tamno smeđoj (bakrenoj) boje. Motori sa „zlatnim“ plaštom imaju osjetan uskočni moment (njem. rastmoment, eng. cogging), koji se lako osjeti kad se rotor vrti rukom. Taj uskočni moment nijedan dekoder ne može izregulirati, i najveći problemi se javljaju na početku i kraju vrtnje, kada motor ubrzava i usporava. Od tuda i ono drhtanje karoserije oko uzdužne osi lokomotive. Motori s tamno smeđim plaštom skoro da nemaju nikakav uskočni moment.

Neke najnovije Roco lokomotive voze savršeno, očigledno su ti motori prilagođeni DCC regulaciji. No ja u mojoj zbirci takvih lokomotiva imam svega par, ali zato na desetke onih prije „digitalne“ ere.

Od prije mi je bilo poznato, da motori bez jezgre (eng. coreless, njem. glockenanker) omogućuju puno bolju vožnju, ali su i osjetno skuplji. Počeo sam proučavati što se tržištu nudi. Tražio sam motor promjera između 13 i 17 mm (Roco motor debeo je 17 mm). Na kraju sam za početak nabavio nekoliko Maxon motora (coreless) na ebayu (rabljeni) promjera 16 mm, to je bio moj početak zamjene motora u lokomotivama.

Radi se o sporovoznim motorima, jer su konstruirani za 24V pa nisu podesni za sve lokomotive. Na navedenom linku naći ćete i tehničke podatke tog motora. Motor je iznimno snažan, ima grafitne četkice (bolje za DCC regulaciju s pulsirajućim naponom) i spada u cijenjenu Re-max seriju. Motori s četkicama od plemenitih metala su još tiši, ali su osjetljiviji na DCC, jer više vole glatki, ispeglan istosmjerni napon.

Prvi takav motor ugradio sam u model lokomotive švicarskih željeznica ROCO, Re 4/4, koju sam kupio negdje sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Rezultat je bio iznad svih očekivanja. Sjećam se, tu večer kad sam oko pola noći napokon uspio nekako sve to posložiti da proradi, zapanjeno sam gledao kako se lokomotiva kreće po tračnicama (dvije fleksibilne tračnice Roco line slobodno položene na komodu) bez skoro ikakvog šuma, a ubrzava i usporava posve glatko. Nikakav trzaj nisam uspio ustanoviti. Ono što sam gledao, nisam držao da je moguće, ili bolje reći, posve sam izgubio nadu da ću to moći postići. Vozio sam je amo tamo do jedan ujutro. Jednostavno, nisam mogao stati. Imao sam dojam da lokomotiva ima 50 tona, a ne da se radi o malom modelu – tako je glatko kretala i vozila.

Nakon toga, taj motor sam ubacio u mnoge lokomotive. Ona OBB 1144 je naravno dobila takav motor, kao i Roco OBB 1044, isto nova proizvodnja, sredina 90ih. Taj motor ima tri mane: za neke lokomotive je jednostavno prespor, jer prijenosni omjer i potrebna brzine lokomotive (recimo Roco E 94, Roco BR 01, Roco BR 103 itd.) zahtijevaju motor s većim brojem okretaja. No npr. sasvim je dovoljno brz za Roco BR 44 (verzija s početka 80-ih).

Druga mana mu je da kad je aksijalno opterećen, u jednom smjeru se javlja „šuškav“ zvuk, koji katkad može smetati. Stoga je on dobar za lokomotive s postoljima, jer tu nema aksijalnog opterećenja motora.

Treća „mana“, je to da to što se vidi na gornjem linku nije motor, do njega tek treba doći. Sklop sa slike treba rastaviti, izvaditi motor, zdrobiti zupčanik koji je nabijen na osovinu (1,5 mm) i onda na obje strane navući cjevčicu (unutarnji promjer 1,5 mm, vanjski 2 mm) i tek tada imate upotrebljiv motor. Te cjevčice nije lako naći. U Bauhausu ima mesing cjevčica 1,4 mm (oko 1 Euro), no bolje bi bilo imati naravno čeličnu, i točnog promjera, jer je ovu od 1,4 mm često nemoguće navući. Ima ih u Njemačkoj, ali mene su kad sam pokušavao kupiti u jednom dućanu posve ignorirali. Ja sam nabavio jedan metar u Velikoj Britaniji preko prijatelja, te iz Kine, ali je unutarnji promjer cijei iz Kine 1,55 mm, pa treba biti pažljiv kod postavljanja.

Ovo samo jedan takav motor, ima ih puno raznih na Internetu, u Kini se na primjer može nabaviti sasvim solidan, i to nov motor za oko 17 Eura (promjer 17 mm). Međutim, ne nudi se s dvije osovine, ali mi je jedan prodavač nudio za 20 dolara komad s dvije osovine, ako uzmem 10 komada. Takav motor s jednom osovinom sam ugradio u staru Fleischmann BR 103, uz potpunu pregradnju zupčanog prijenosnika. Lokomotiva vozi savršeno.

U sve lokomotive u koje sam ugradio nove motore bez jezgre nisam vraćao zamašnjake. Vozim DCC, dakle zamašnjak su zamijenile varijable CV 3 i CV 4. Osim toga, zamašnjaci ako nisu perfektno izbalansirani uzrokuju vibracije, a ležaji motora bez jezgre su u pravilu jako osjetljivi.

Motorom se u pravilu, posebno kod starijih lokomotiva rješava najveći dio buke. No to nije jedini izvor. Tek kad ubacite u lokomotivu skoro posve nečujan motor, iskaču drugi izvori buke, ali i trzanja. Buku najviše osim motora uzrokuju kardani, te zupčanici, ako nisu dobro dimenzionirani ili neprecizno postavljeni. Zatim, često se znaju čuti klizni kontaktni limovi, dok klize po kotačima. U pravilu, puno su tiše Roco lokomotive novije proizvodnje s metalnim kućištem zupčanog prijenosnika (približno od sredine 80-ih naovamo).
 

HrvojeR

Član foruma
Sve lokomotive koje sam prerađivao prošle su što se pogona tiče isti postupak: pogon je rastavljen, obje polovice zupčanog prijenosnika i svi zupčanici posve očišćeni i odmašćeni, te ponovno ugrađeni – bez puža i ulja na početku. Ovo zato, jer sam svako postolje gurao po tračnicama brzo amo tamo osluškujući ima li kakvog zapinjanja i pretjerane buke. Ulje bi mi tu štetilo jer bi „zamaskiralo“ moguće probleme. Roco nije uvijek precizan u proizvodnji, i zna imati srha u polovicama zupčanog prijenosnika, a ako kupite rabljene lokomotive, taj srh (ako otpadne) katkad zna polomiti zube zupčanika. Uz to zupčanike postavljene samo na jednu polovicu zupčanog prijenosnika vrtio sam lagano prstima, pazeći da se ne osjeća zapinjanje zupčanika („zrnat hod“). Isto je ponovljeno ali kad su kućišta zatvorena i postavljeni kotači. Kotači se moraju okretati posve glatko i bez zapinjanja. Samo kod jedne lokomotive položaj kotača nije bio dobar (Roco DB E 18), osovinu jednog kotača trebalo je malo odmaknuti od prvog zupčanika. Izbrusio sam ležaj suprotno od susjednog zupčanika i podmetnuo (zalijepio) listić bronce na kućište prijenosnika (imam ih raznih debljina, od negdje 0,07 mm naviše). Kod Roco Kefice (DB BR 333) trebalo je počistiti srh u zupčanom prijenosniku, te postaviti podloške na osovine zupčanika jer su zupčanici imali preveliku zračnost lijevo desno. Što manja tolerancija to bolje, jer ako zupčanik „pleše“, onda stvara buku. Uz to, toj je lokomotivi trebalo zamijeniti puž, jer je bio napuknut te je također pridonosio buci (provrt je premalen u odnosu na osovinu motora – to se rješava razvrtalom 1,5 mm). Bolje puž zalijepiti nego ga svom silom nabiti, jer će kad-tad puknuti. Naravno, i ta je lokomotiva dobila novi motor bez jezgre (promjer 8 mm) Sada ide nečujno.

Roco DB BR 103 (s DCC konektorom, sredina 90ih?) je što se tiče zupčanog prijenosnika prava katastrofa – prijenosnik je neprecizan. Ona jest tiha, ali zupčanici nisu precizno postavljeni, imaju preveliku zračnost a kako ih ima puno, zračnost se zbraja te dolazi do zaglavljivanja zupčanika, što se vidi po zastajkivanju/zapinjanju lokomotive prilikom polaganog kretanja i zaustavljanja. Tako da ugradnja vrhunskog Escap motora bez jezgre nije sama po sebi pomogla što se glatkoće vožnje tiče. To sam riješio tako da sam prvu i četvrtu osovinu ostavio bez pogona, te je ispunio olovom. Lokomotiva sad vozi posve glatko i nečujno, a vidjet ću što će biti s vučnom snagom.

Osim zupčanika, kardani su također potencijalni izvor buke. Roco kardani (čašice) nisu posve precizne, tj. nisu centrirane, i stoga čitav kardan pri velikoj brzini vrtnje vibrira. Čim nešto vibrira, buka je prisutna.

Kad sam već preuređivao lokomotive, izbacio sam i kotače s gumicama, te lokomotive natrpao olovnim limom, te ih na taj način otežao koliko god je bilo moguće. I to je pridonijelo mirnijoj vožnji. Naravno, ako vozite duge vlakove i imate velike uspone, bar 1-2 gumice su potrebne. Sve kotače sam sačuvao, tko zna!

Sa starijim Roco lokomotivama bilo je puno više posla, posebno s parnjačama. Jednostavno, često prijenosni mehanizam Roco nije napravio precizno, i tu ima puno petljanja dok se dobije zadovoljavajuća vožnja. Kod nekih to do kraja nije bilo ni moguće. Za neke sam izradio mesingane puškice (unutarnji promjer 2 mm, vanjski 3 mm) te prilagodio originalno ležište osovine, i na taj način donekle smirio vožnju. To sam napravio na kao npr. DB BR 151 (iz 1981. godine), ili DB BR 23, DB BR 57. Primjer vožnje preuređene Roco parnjače DB BR 01 iz 1981.

Što se tiče Fleischmann lokomotiva, tu postoje dvije grupe. Prva su one s plosnatim motorom. Te mogu biti jako bučne, do neizdrživosti, pa sve do prilično tihih. Par tiših (BR 111, BR 120) sam preuredio tako da sam ugradio plosnati Faulhaber bez jezgre, što nije jeftino, no rezultat je fenomenalan. Petljao sam i s motorima iz CD-a, oni su zasad ostali u dvije (BR 38, BR 50 s Kabinentenderom). U svim slučajevima buka je neusporedivo manja ili je praktički nestala, a vožnja je glatka. Motore iz CD-a (tropolni) Zimo opet nije mogao svladati – ESU to radi puno bolje. Što gori motor, to se ESU bolje snalazi u odnosu na Zimo.

Fleischmann lokomotive koje su bile jako bučne, kao BR 78, BR 65, BR 94, sve redom prekrasne male parne lokomotive sam posve preuredio. Njih sam ostavio za kraj, dok ne naučim neke stvari. Naime, njima sam izgradio nov zupčani prijenosnik, koji je zapravo kopija onog što radi SB Modellbau, ali za puno novaca. Primjer takve prerade je DB BR 78.

Te lokomotive je teže za preurediti ne samo zbog novog zupčanog prijenosnika, nego i zato, jer u njih ne stane velik motor. Idealan je motor 13 mm, a takvih skoro pa nema za male novce. Novih naravno ima. Našao sam neke rabljene Maxon na ebayu, ugradio u DB BR 65 i DB BR 94. U DB BR 94 stane i mali motor od 16 mm, ima i takvih ali s njim nisam bio zadovoljan. Video pokazuje taj motor, kasnije sam ubacio Maxon od 13 mm, isti kao u DB BR 65 (video 1, video 2).

Druga grupa Fleischmann lokomotiva je s motorom položenim uzdužno, s pužnim prijenosom. Tu je posao nešto lakši. Stari motor je izvađen, postojeći puž iskorišten za novi motor te novi motor podmetnut odgovarajućim komadima (pločice stirena, može i nešto drugo, bitna je točna dimenzija). Primjer ugradnje u takvu lokomotivu.

S lokomotivama drugih proizvođača nisam se puno bavio. Međutim, neke jednostavno ne mogu ni uz velik trud dovesti na razinu novijih Roco lokomotiva (što se tiče buke). Tako sam npr. staru (ali nekorištenu) Life Like E9 uz puno truda uspio kultivirati, ali je ona i dalje bučnija od spomenutih Roco lokomotiva. No tu se već radi o stvarno zanemarivoj buci, koja se praktički ne čuje čim lokomotiva vuče još jedan vagon. Ta lokomotiva imala je ogroman motor s prevelikom zračnosti u ležajima motora i velikim zamašnjacima, te prevelikom zračnosti u ležajima puža. Kada sam pomicao osovine u radijalnom smjeru, vidio sam kako se klimaju u ležajima. Motor sam zamijenio skoro nečujnim (Escap), a ležaje puža proširio i ubacio malu posteljicu od lima od bronce. I tad nije bio kraj, jer sam morao ugraditi nove kardane (NWSL), a oni nisu posve precizni. No na kraju i ta lokomotiva vozi neusporedivo tiše nego prije.

Za sve što sam gore naveo potrebno je dosta vremena, truda, alata (ručnog, nemam nikakve strojeve osim male Proxxon bušilice), a i nešto novaca. Rezultat neće izostati, ali treba biti oprezan i ići korak po korak, jer se lokomotiva može i uništiti ako se npr. odmah krene s preuređenjem lokomotive poput Fleischmann DB BR 78. Za početak treba krenuti od obične Roco lokomotive s dva postolja i četiri osovine.

Naravno, sve gore navedeno korisno je onima koji trzanje vide i buku čuju. Često sam pomislio zašto ja to vidim i čujem (tj. zašto mi smeta), jer bi mi život bio neusporedivo lakši da to nije tako. No znam, onda bi me vjerojatno mučio neki prozor na vagonu jer ne stoji kao na pravom, a o drugim crtama, bojama, oznakama i natpisima da ne pričam. Srećom, na to sam imun, i ovako sam dovoljno „udaren“ – no zasad, držim to pod kontrolom -:).

Toliko zasad od mene.

Hrvoje

P.S.
Na nekim video linkovima gore postavio sam u opisu videa i linkove na slike, koje prikazuju određene faze rada, tako da možete i tu vidjeti detalje poneke prerade.
 

TV Slovenija

Veteran foruma
Supporter (2016)
Imao sam već napisan duži tekst u vezi moje »borbe« protiv trzaja, ali nažalost mi je (stari) Word zbog jedne pogrešne tipke zamrznul i nepovratno sam sve izgubio, tako da sada samo na kratko o svojim nekoliko godina starim višemjesečnim aktivnostima na ovom području:
  • osim jedne nove Piko imam samo Roco lokomotive od cca. 1995 dalje (od početka 80-tih mi je hobby otprilike 15 godina mirovao), pa tako ne poznajem Fleischmann-a i ostale problematične pogone,
  • pojavu trzanja kod nekih mojih lokomotiva otkrio sam istodobno s njihovom digitalizacijom,
  • s obzirom na opise sličnih problema na raznim forumima prvo sam pretpostavio da je trzanje rezultat loše podešenih CV-a na dekoderima, a nakon nekoliko tjedana neuspješnih pokušaja poboljšati situaciju shvatio sam da je problem nekako povezan s dekoderima, ali ne i s postavkama CV-a,
  • u potrazi za uzrocima trzaja sam se onda posvetio motorima i nabavio 2 rezervna Roco motora, 2 SB-Modellbau Maxon motora i nekoliko Mashima motora i ugradio ih umjesto originalnih, ali trzanje s tim nije nestalo,
  • u daljnjoj potrazi za mehaničkim uzrocima naišao sam na savjete na forumima da bi možda krivac mogel biti i prevelika zračnost u pogonu. Koristil sam tekući metal da bi se što više smanjila zračnost u ležajevima no trzanje nije nestalo,
  • zatim sam s Roco rezervnim dijelovima na novo izgradio pogone u testnim lokomotivama, ali trzanje ni s tim nije nestalo,
  • onda sam satima i satima samo promatrao vožnju na svom testnom ovalu, na tračnicama Roco geoLine, i ustanovio da se lokomotiva gotovo uvijek trza na istim mjestima, dakle ima neke veze s tračnicama. No nije mi bilo jasno kako bi eventuelne nepravilnosti tračnica mogle utjecati na trzanje,
  • s rukom sam počeo voziti postolja po blago zakrivljenim podlogama kako bih simulirao različite stupnjeve uvijenosti tračnica, i kod dijagonalne uvijenosti su zupčaniki u postoljima počeli da blokiraju. Potom sam još na staklu provjerio vodoravnost tračnica i ustanovio da su neke, iako tvornički nove, po dijagonali minimalno uvijene.
  • sada mi je polako postalo jasno kako to ide i da dekoder sa svojom funkcijom Lastregelung trzanje još potencira. Ali kako to popraviti na postojećim tračnicama? Potrebni bi bili zupčanici koji bi omogućavali kotačima da savršeno prate visinske nepravilnosti tračnica i da omoguće da npr. prednji lijevi kotač može u nekom trenutku biti viši od prednjeg desnog kotača, a stražnji lijevi upravo obrnuto, i da kod toga ne bi dolazilo do kratkotrajnog blokiranja pogona i s tim trzanja, ali sadašnji zupčanici u postoljima to ne omogućavaju. Mogu li ih s alatom koji imam na raspolaganju obraditi po zubima tako da to omoguće? Naravno da ne. Ali bih možda mogao pokušati da vidim dali bi se zupčanici nakon duže upotrebe na tim tračnicama sami mogli međusobno toliko »obrusiti« da zbog dijagonalne uvijenost traćnica ne bi više blokirali? I pokušao sam: 50 sati vožnje, 100, 150, stanje se polako poboljšavalo, a nakon otprilike 200 sati vožnje trzanje je nestalo. Do sada sam tako "popravio" 4 lokomotive,
  • a u vezi najnovijeg posta na Drehscheibe forumu o uklanjanju trzanja nakon povećanja zračnosti zupčanika sada ću alternativno pokušati i to, a ako ne uspijem Roco ima, srećom, uvijek na raspolaganju zupčanike kao rezervne dijelove.
 
Last edited:

HrvojeR

Član foruma
Ako diskutiramo o trzanju, bilo bi dobro znati o točno kakvom se trzanju radi. Naime, postoji ono koje je lako vidljivo okom, a to je trzanje koje se javlja vrlo primjetno kada lokomotiva ubrzava, ili usporava, pri samom kraju te radnje. To je naglo, skokovito ponašanje lokomotive, poput divokoze ili kozoroga (njem. bocksprunge). To je trzanje obrađeno u uputama proizvođača dekodera, jer je ono uzrokovano isključivo regulacijom motora. Podešavanjem određenih varijabli za upravljanje motorom to se može umanjiti ili posve ukloniti, ovisno o dekoderu i motoru. Upravo u toj vrsti trzanja sam postigao najveći napredak zamjenom motora, tj. ugradnjom coreless motora umjesto klasičnih. U pravilu, Escap i Maxon motori rade prilično uravnoteženo ako su za npr. Zimo MX 600 varijable CV 9 = 71 a CV 56 = 133 ili 135. Snagu regulacije smanjim koliko ide, u svakom slučaju u umjereno područje (CV 58 = 100 – 150). Prejaka regulacija može uzrokovati grub rad motora, to čak i neki proizvođači dekodera navode.

No, ima i trzanja koje je teško vidljivo okom ako lokomotiva sama vozi, ali se primjećuje lakše ako je na lokomotivu prikopčan jedan ili još bolje dva vagona. Tada, ako vagoni imaju kopče koje omogućuju određeno pomicanje vagona naprijed – nazad (npr. obične stare kopče (nije kurzkupplung), Kadee kopče, ili vagon s kinematikom i kurzkupplungom koja je malo labava (npr. neki Acme putnički vagoni). Tada, ako lokomotiva vozi određenom brzinom (ali dosta sporo), primjetno je kako se vagoni međusobno udaraju, ili čitav prihvat kurzkupplunga drhti i vibrira, jer je kinematika s dosta zračnosti pa „visi“.

To drhtanje je po mojem shvaćanju također uzrokovano regulacijom motora, i može prilično nervirati, jer se to udaranje vagona jednog o drugog ponekad čak i čuje (zveckanje).

Ja tu vrstu trzanja/drhtanja ispitujem na više načina: s vagonima kako je gore opisano, ili s jednim otvorenim niskom vagonom koji je prikopčan na lokomotivu, a na njega postavljen jedan kotač Roco parnjače, tako da je kotač okomit na prugu tj. podlogu vagona. Taj kotač je izrazito nestabilan, i detektirat će svaki, pa i najmanji trzaj lokomotive ili loš spoj tračnica.

Neke od mojih prerada ne mogu u potpunosti „položiti“ ovaj test. Kotač tu i tamo malo zadrhti. No sad je bitno, koliko – ako je to jako vidljivo, onda se radi o lošem ili prilično istrošenom motoru, lošoj kombinaciji dekoder – motor, ili je naravno u pitanju i mehanički problem. Do neke mjere to pokušavam ukloniti, ali ne idem u krajnost jer sam svjestan da je nemoguće sve imati savršeno. Moguće je zapravo, ali ako mi se kotač malo pomakne, jer je Maxon motor koji sam ugradio rabljen, i koštao je 10 dolara, ne želim platiti 70 i više eura za isti takav ali nov motor da bi možda kotač bio posve miran.

No ako vagoni tako udaraju jedan u drugoga da se to i vidi i čuje, e to rješavam kako god znam i mogu.

Moj je dojam da je u ovom krajnje rubnom području, ESU možda za dlaku bolji od Zimo dekodera – u više prerada ESU je postigao apsolutno savršenstvo, i s čistom peticom položio ispit s kotačem na vagonu. Na primjer, to sam postigao s prastarom lokomotivom Fleischmann BR 103 za koju sam sam izradio zupčani prijenosnik (kad uhvatim vremena postavit ću slike, možda i video). Motor je onaj kojeg sam naveo gore, 17 mm, nov, kineski, dekoder ESU Lokpilot 4. Obzirom da je zupčani prijenosnik rađen ručno, i pozicioniranje motora tj. puža u odnosu na pužno kolo obavljeno metodom probe i slušanja rada prijenosnika (suh, bez ulja), i motor fiksiran tek kada sam postigao najtiši moguć rad, normalno je za očekivati da ipak sve nije mehanički savršeno. No ipak sam s takvim ručno izrađenim prijenosnikom postigao takvu vožnju da mogu tvrditi, bolje jednostavno ne da ne može, nego ni ne treba – jer je savršeno. Kotač miruje. U 10 proba, možda trzne jednom i to jedva primjetno, no to je moguće zato jer je u tom trenutku lokomotiva izgubila kontakt na tren (nisam ugradio kondenzator). Isto sam postigao s ROCO keficom (BR 333) i ESU Micro Lokpilotom. Međutim, i s nekim četverosovinskim Roco lokomotivama u koje sam ugradio Maxon motor (24 V) iZIMO dekoder ispit s kotačem bio je uspješan.

Drhtanje može imati i mehanički uzrok, jer zapinjanje prijenosa djeluje prvo na vožnju čak i u analognom načinu, a u digitalnom dodatno i na dekoder koji se naravno bori protiv otpora i onda se vožnja još više pogorša. Ako su zupčanici preblizu, ili imaju previše zračnosti, ili kardani nisu dobro podešeni, može doći do zapinjanja, ili do „jajolike“ vožnje, kada lokomotiva ritmički ubrzava i usporava, a trebala bi voziti konstantnom brzinom.

Zato bi možda bilo dobro prvo probati lokomotivu voziti analogno (obični ravni istosmjerni napon), i testirati na način kako sam gore opisao – okomito postavljenim kotačem na malom niskom otvorenom teretnom vagonu. Ako je prijenos bez ikakvih otpora, čist, podmazan, i ugrađen npr. dobar coreless motor, lokomotiva bi se već oko 1,5 - 2 V morala jednoliko kretati. Može se dati i veći napon ako zastajkuje (jer gubi kontakt – zato i kotače i prugu za takvo testiranje treba posve očistiti), no bitno je da lokomotiva vozi relativno sporo, ako ide prebrzo, drhtanje više nije tako primjetno. Ako „test“ uz istosmjerni napon bude uspješan, a nakon ugradnje dekodera lokomotiva primjetno trza tj. kotač se klati, onda ili varijable regulacije motora nisu dobro podešene, ili taj dekoder jednostavno nije prikladan za taj motor.

Problem uvijenih tračnica tj. bilo kakvu nepravilnost kolosijeka ne bih rješavao u lokomotivi – makar je moguće da dekoder i reagira na tu nepravilnost koja je izvana. Jer, uzrok problema je očigledno uvijena tračnica, ili loš spoj, ili „lom“ putanje itd. Na kraju, i u realnoj željeznici na lošim spojevima i nepravilnostima kolosijeka vozilo na to reagira. To je ono gdje si svatko mora povući „crtu“, do kuda će ići u ispravljanju nepravilnosti – a to se razlikuje od modelara do modelara. Kod mene je „crta“ onaj vagon s kotačem za testiranje, ali isključivo na posve ravnoj tračnici, te ispitivanje vožnje u zavojima ali samo u smislu, da li lokomotiva može proći zavoj bez zapinjanja i povećanja buke (provjera položaja kardana). Ako se problem ponavljano javlja na određenom kolosijeku, to ću rješavati na tom kolosijeku, tj. pokušati ispraviti nepravilnost same tračnice.

Hrvoje
 

HrvojeR

Član foruma
Još jedan mali dodatak - baš zbog nevolja s Roco pogonima, koji mogu biti savršeni ali i daleko od tog (dakle raspon je velik, prevelik), cijenim ono što je nekad proizveo Fleischmann. Te lokomotive mogu biti prevelike, odbojnici previsoko postavljeni, detalji ne baš kakvi bi mogli biti, a pogoni bučni - ali, sve njihove lokomotive su što se mehaničkog prijenosa tiče, apsolutno savršenstvo. Preciznost prijenosa kakvu je postigao Fleischmann za svaku je pohvalu. I ne samo prijenosa - svi dijelovi lokomotiva pašu jedan u drugog perfektno, klipsne uskaču na svoje mjesto kako i treba, a kontaktni limovi su tanki, nježni, bez otpora.
Šteta što se znanje ali i bar dio filozofije koja se odnosi na tehnologiju proizvodnje te tvrtke vjerojatno neće prenijeti u Roco.
 

Mon

 
Osoblje foruma
Dečki posebno kolege TV Slovenija i klein, svaka vam čast na iskustvu!
:aplauz:

Pošto su tekstovi veoma dragoceni dajte predlog za naziv teme pa da prebacimo postove u tu temu.
Ili da ih prebacimo u neku postojeću ukoliko mislite da imamo prikladnu.
 

Podržite rad foruma

Ako želite da pomognete radu foruma i portala malezeljeznice.net, možete da donirate i na taj način doprinesete radu foruma i portala u punom kapacitetu ( Detaljnije o donacijama ).

Iznos donacije
Korisnicko ime sa foruma
Ako ste već donirali i više ne želite da imate pretplatu na godišnju ili mjesecnu donaciju, istu možete otkazati klikom na donji gumb:

Na vrh