nik
Veteran foruma
Oni, uz Goša/Gredelj Y i Goša Z te Ganz vagone, spadaju u najbrojnije i najvažnije serije JŽ 4-os. putničkih vagona. Prije ovih nabrojenih skupina, a nakon drugog rata, rađene su od druge polovice 40-ih do druge polovice 50-ih samo relativno unificirane serije metalizacija i polunovogradnji a ti vagoni su već oko 1960. prestali voziti u međunarodnom prometu da bi 70-ih bili povučeni iz upotrebe (kasirani ili prenamijenjeni za boravak pružnih radnika).
Vagoni iz ove teme su od oko 1960. pa do prve polovice 80-ih masovno vozili u međunarodnom prometu nakon čega su ih tamo zamijenili Y vagoni sa diskovima pa su X vagoni iduće desetljeće, do kraja bivše države, uglavnom vozili u unutrašnjem prometu; sa izuzetkom kušeta koji su do samog kraja prometovali u inozemstvo odnosno skroz do Njemačke (i Italije) ali oni su svi tada već imali Wegmann postolja umjesto originalnih Görlitz.
Goša službeni vagoni koje ovdje spominjem u osnovi se ne baziraju na Pafawag konstrukciji već su, očigledno, razvijeni iz Goša metalizacija/pounovogradnji/novogradnji iz 50-ih, pogotovo vjerojatno na osnovi poštanskh vagona, a samo im je dizajn (suženja na krajevima) prilagođen X vagonima te koriste i razne komponente istih (postolja, kočnice, kardan-generator, elektrogrijanje, akumulatorske kutije); ovi vagoni su građeni u isto vrijeme kad i X vagoni a isti im je i životni put (20 godina u međunarodnom prometu oa 10 u domaćem).
Logično je zaključiti da se vagoni koji su 20-30 godina vozili u međunarodnom prometu i kojih je bilo napravljeno u skoro 400 primjeraka a samo u 3 različite karoserijske forme jednog dana mogu očekivati i kao velikoserijski modeli. To pogotovo vrijedi za kušete koji su vozili najdulje a za čak većinu varijanti (oni sa Wegmann postoljima) ACME već ima svu ispodpodnu opremu (okretno postolje sa papučama, kardan-generator, kutije grijanja, akumulatorske kutije, kutija za plinske boce, odbojnici) a najvjerojatnje bi se mogle upotrijebiti i postojeće komponente interijera (sjedala/ležajevi sa policama za prtljagu). Izradom Görlitz postolja mogle bi se napraviti i ranije verzije kušeta te vagoni 1. razreda koji imaju potpuno istu karoseriju (a već postoje i odgovarajuća sjedala za interijer). Novim interijerom mogao bi se napraviti i bife-vagon koji opet zajedno sa prijespomenutim vagonima 1. razreda odgovara za sastave poslovnih vlakova istočnog dijela exYU.
Vagon 2. razreda zahtjeva novi alat karoserije i prozora be baze interijera kao i kombinirani 1./2. ali kod ovog drugog se mogu koristiti polovice prozorskih traka vagona 1. odnosno 2. razreda.
Službeni vagon, koji je sagrađen u 40 komada i bez varijanti oblika) bi zahtjevao kompletno novi alat karoserije, poda i interijera ali bi se koristila postojeća postolja i ispodpodna oprema te bi njega imalo smisla očekivati kao model tek u dosta daljoj budućnosti, nakon svih ostalih.
Osnovni podaci i dimenzije X vagona (fali bife).
Nacrt vagona 1. razreda (bife i kušet su u osnovi isti).
Nacrt poda X vagona.
Osnovni podaci i dimenzije službenog vagona (predzadnji stupac).
Nacrt službenog vagona.
Vagoni iz ove teme su od oko 1960. pa do prve polovice 80-ih masovno vozili u međunarodnom prometu nakon čega su ih tamo zamijenili Y vagoni sa diskovima pa su X vagoni iduće desetljeće, do kraja bivše države, uglavnom vozili u unutrašnjem prometu; sa izuzetkom kušeta koji su do samog kraja prometovali u inozemstvo odnosno skroz do Njemačke (i Italije) ali oni su svi tada već imali Wegmann postolja umjesto originalnih Görlitz.
Goša službeni vagoni koje ovdje spominjem u osnovi se ne baziraju na Pafawag konstrukciji već su, očigledno, razvijeni iz Goša metalizacija/pounovogradnji/novogradnji iz 50-ih, pogotovo vjerojatno na osnovi poštanskh vagona, a samo im je dizajn (suženja na krajevima) prilagođen X vagonima te koriste i razne komponente istih (postolja, kočnice, kardan-generator, elektrogrijanje, akumulatorske kutije); ovi vagoni su građeni u isto vrijeme kad i X vagoni a isti im je i životni put (20 godina u međunarodnom prometu oa 10 u domaćem).
Logično je zaključiti da se vagoni koji su 20-30 godina vozili u međunarodnom prometu i kojih je bilo napravljeno u skoro 400 primjeraka a samo u 3 različite karoserijske forme jednog dana mogu očekivati i kao velikoserijski modeli. To pogotovo vrijedi za kušete koji su vozili najdulje a za čak većinu varijanti (oni sa Wegmann postoljima) ACME već ima svu ispodpodnu opremu (okretno postolje sa papučama, kardan-generator, kutije grijanja, akumulatorske kutije, kutija za plinske boce, odbojnici) a najvjerojatnje bi se mogle upotrijebiti i postojeće komponente interijera (sjedala/ležajevi sa policama za prtljagu). Izradom Görlitz postolja mogle bi se napraviti i ranije verzije kušeta te vagoni 1. razreda koji imaju potpuno istu karoseriju (a već postoje i odgovarajuća sjedala za interijer). Novim interijerom mogao bi se napraviti i bife-vagon koji opet zajedno sa prijespomenutim vagonima 1. razreda odgovara za sastave poslovnih vlakova istočnog dijela exYU.
Vagon 2. razreda zahtjeva novi alat karoserije i prozora be baze interijera kao i kombinirani 1./2. ali kod ovog drugog se mogu koristiti polovice prozorskih traka vagona 1. odnosno 2. razreda.
Službeni vagon, koji je sagrađen u 40 komada i bez varijanti oblika) bi zahtjevao kompletno novi alat karoserije, poda i interijera ali bi se koristila postojeća postolja i ispodpodna oprema te bi njega imalo smisla očekivati kao model tek u dosta daljoj budućnosti, nakon svih ostalih.
Osnovni podaci i dimenzije X vagona (fali bife).
Nacrt vagona 1. razreda (bife i kušet su u osnovi isti).
Nacrt poda X vagona.
Osnovni podaci i dimenzije službenog vagona (predzadnji stupac).
Nacrt službenog vagona.