Evo vam još nešto za još veću temperaturu. >
Kad smo se već dohvatili pošanskih vagona i putujuće pošte, možda se neka modelarska riba zakači i za tu udicu. Stoga mi vrag nije dao mira pa sam se prihvatio dopune teme.
Najprije fotografije poštanskih vagona HŽ/HP, koji su nažalost nedavno otišli u povijest (sve je prešlo na ceste). Preuzeto s foruma zeljeznice.net, autori
STIB i
Zlayo_Zg:
Od H0 modela najsličniji im je ovaj Tillig. Najočitije su razlike u čeonim stranicama i u podvozju. Daju se preraditi u verziju HŽ, SŽ ili JŽ i, koliko vidim po web stranicama neki su modelari to već učinili:
Ovaj tip poštanskog vagona izvorno je radio TŽV Gredelj za potrebe pošte ex DDR, a kasnije (sedamdesetih pa i osamdesetih) su određeni broj kupila i bivša PTT poduzeća Zagreb, Sarajevo i Ljubljana. A jesu li ih Česi radili u svojoj verziji po licenci, ili su ih od nekoga kupovali, ne bih znao reći.
Za one koji razmišljaju o kompletiranju neke ''domaće'' garniture putujućom poštom dati ću nekoliko temeljnih informacija, u svakom slučaju od viška glava ne boli.
Povijest putujuće pošte stara je koliko i povijest željeznice. U vrijeme dok cestovni promet nije bio razvijen, a konj i kočija su postali anakronizam, većina poštanskog prometa koristila je željeznicu. I u Hrvatskoj je svojedobno na svakoj pruzi, uključivo vicinalne tj. lokalne, prometovala putujuća pošta. Razmjena zaključaka (vreće, paketi, svežnjevi novina i časopisa) obavljala se u svakom kolodvoru gdje se u blizini nalazio poštanski ured, ili je taj kolodvor bio najbliži nekom udaljenijem poštanskom uredu.
To ću pojasniti s dva primjera iz vlastitog iskustva:
- Jedan od putničkih vlakova Zagreb - Novska imao je u svom sastavu i putujuću poštu, vagon s dvije osovine. Kao klinac sam u Ivanić Gradu, za vrijeme ljetovanja kod bake i dede, dolazio srijedom pred vlak s poštom kako bih od poštara kupio frišku ''Arenu''. Poštar bi došao pred vlak s dvokolicom (sjećam se tih ručno guranih taljiga kao da je bilo jučer), predao što ima i preuzeo što je trebalo preuzeti, a zatim bi okupljenima na licu mjesta prodavao novine i časopise. Nakon toga bi odgurao kolica do poštanskog ureda.
- Noćni brzi vlak Zagreb - Split je u kolodvoru Kulen Vakuf predavao poštu za podosta udaljeni Donji Lapac (i preuzimao poštu iz Lapca). Isto je, dakako, vrijedilo i za smjer Split - Zagreb. Iz Lapca i do Lapca putnike i poštu prevozio je poštanski autobus.
Svaka putujuća pošta imala je svoj broj. Primjerice, 23 je vozila iz Zagreba za Rijeku, 31 za Split, 10 i 40 za Beograd, 14 za Vinkovce, 211 za Rogašku Slatinu, 212 za Kotoribu via Zabok, 21 i 22 za Osijek via Koprivnica, 26 je vozila Koprivnica - Varaždin, 30 iz Zagreba za Vrhovine itd.
Razvitkom cestovnog prometa putujuće pošte su postupno svedene na magistralne linije, dok su lokalne zamijenjene kamionetima/furgonima. Uvođenjem poštanskih brojeva bile su i drugačije označene. Evo primjera putujuće pošte 41640 Zagreb - Beograd, a navodim ga jer sam se u njoj osobno vozio (i napravio o tome reportažu za poštanski časopis) u siječnju 1978. godine. Vlak je bio B 621 Učka, Rijeka - Beograd.
Brojke znače:
- 41 = poštanski centar (u ovom slučaju Zagreb)
- 6 = putujuća pošta
- 40 = broj linije
Iz Zagreba za Beograd bile su dvije putujuće pošte dnevno. Druga je bila 41610, koja je vozila u sastavu vlaka B 499 via Sisak.
U to vrijeme, pa sve do rata i raspada bivše države početkom devedesetih, GPPC (Glavni poštansko-prometni centar) Zagreb 2 držao je još i ove linije putujućih pošta:
- 41623 Zagreb - Rijeka (noćni ubrzani 936)
- 41631 Zagreb - Split (noćni B 821 Mosor via Bihać)
- 41632 Zagreb - Gračac/Zadar (noćni B 219 Tauern via Oštarije)
Liniju prema Sarajevu opsluživalo je PTT poduzeće Sarajevo putujućom poštom 716XX (ne znam točan broj), noćnim vlakom B 741 Kozara, a liniju prema Ljubljani Podjetje PTT Ljubljana putujućom poštom 616XX (ni tu ne znam broj).
Na kraju, međunarodnu poštansku liniju prema Austriji opsluživala je putujuća pošta 116XX Beograd - Jesenice.
Toliko od mene na ovu temu. Ako sam nekome od vas stavio bubu u uho, vrijedilo je truda.