nik
Veteran foruma
U temi o Rocu i 'domaćim modelima' smo dosta napisali o seriji 33.
http://www.malezeljeznice.net/forum/index.php?threads/roco-set-güterzug-jugoslawien-ep-ivb.6099/
Tržište za 'domaće' parne lokomotive je prilično malo a želje su nam velike...
Serija 33, prema mojem mišljenju, najbolje odgovara nečemu što bi se moglo relativno dobro prodavati a uz razumne troškove proizvodnje. Bila je najbrojnija JŽ parnjača, vozila je u svim republikama i pokrajinama bivše države i vozila je do samog kraja parne vuče; pri kraju epohe IV. Osim toga ove lokomotive su izgledale praktički isto kroz cijelu epohu IV tako da JŽ model može imati 'široku' primjenu. Već početkom 90-ih slovenci su osposobili jednu lokomotivu ove serije za muzejsku upotrebu i ona je neprekidno vozila sve do nedavno; od samog kraja epohe IV, preko cijele epohe V a ušla je znatno i u epohu VI (doduše iz neke sitne izmjene tokom vremena; preobilježavanje JŽ>SŽ, dodavanje 3. svjetla i slično). Također imamo lokomotive serije 33 koje zadnjih 10 i više godina voze muzejske ili turističke vlakove u Bosni (Banovići) i Srbiji (Romantika) a koje su također možda zanimljive kao 'aktuelni' modeli (epoha V/VI).
Relativno sretna okolnost je da Roco od prije nekoliko godina radi vrlo dobar model ovog tipa lokomotive (kao DRG 52 itd.) a nedavno je model još i poboljšan novim metalnim kotačima sa niskim vijencem i tankim lijevanim motkama bez vidljivih šarafa. Kako Roco 'voli' muzejske lokomotive možda bi bilo logično da prvo napravi SŽ 33 u nekoj verziji (sa ili bez 3. svjetla, svejedno) a nakon toga JŽ 33 u verziji iz redovnog prometa u epohi IV (uz korištenje zajedničkih dijelova sa SŽ 33).
Trebalo bi proučiti što bi se sve od postojećih Roco alata, i uz neke sitne dodatne dijelove, moglo uklopiti u ovu 'priču' da se dobiju barem ove dvije tržišno najvažnije verzije serije 33; JŽ lokomotiva iz redovnog prometa 80-ih (i 70-ih) i SŽ muzejska lokomotiva iz 90-ih (i kasnije) a ni srpska i bosanska verzija nisu za zanemariti ako su moguće bez dodatnih alata (makar i uz neke kompromise).
http://www.malezeljeznice.net/forum/index.php?threads/roco-set-güterzug-jugoslawien-ep-ivb.6099/
Tržište za 'domaće' parne lokomotive je prilično malo a želje su nam velike...
Serija 33, prema mojem mišljenju, najbolje odgovara nečemu što bi se moglo relativno dobro prodavati a uz razumne troškove proizvodnje. Bila je najbrojnija JŽ parnjača, vozila je u svim republikama i pokrajinama bivše države i vozila je do samog kraja parne vuče; pri kraju epohe IV. Osim toga ove lokomotive su izgledale praktički isto kroz cijelu epohu IV tako da JŽ model može imati 'široku' primjenu. Već početkom 90-ih slovenci su osposobili jednu lokomotivu ove serije za muzejsku upotrebu i ona je neprekidno vozila sve do nedavno; od samog kraja epohe IV, preko cijele epohe V a ušla je znatno i u epohu VI (doduše iz neke sitne izmjene tokom vremena; preobilježavanje JŽ>SŽ, dodavanje 3. svjetla i slično). Također imamo lokomotive serije 33 koje zadnjih 10 i više godina voze muzejske ili turističke vlakove u Bosni (Banovići) i Srbiji (Romantika) a koje su također možda zanimljive kao 'aktuelni' modeli (epoha V/VI).
Relativno sretna okolnost je da Roco od prije nekoliko godina radi vrlo dobar model ovog tipa lokomotive (kao DRG 52 itd.) a nedavno je model još i poboljšan novim metalnim kotačima sa niskim vijencem i tankim lijevanim motkama bez vidljivih šarafa. Kako Roco 'voli' muzejske lokomotive možda bi bilo logično da prvo napravi SŽ 33 u nekoj verziji (sa ili bez 3. svjetla, svejedno) a nakon toga JŽ 33 u verziji iz redovnog prometa u epohi IV (uz korištenje zajedničkih dijelova sa SŽ 33).
Trebalo bi proučiti što bi se sve od postojećih Roco alata, i uz neke sitne dodatne dijelove, moglo uklopiti u ovu 'priču' da se dobiju barem ove dvije tržišno najvažnije verzije serije 33; JŽ lokomotiva iz redovnog prometa 80-ih (i 70-ih) i SŽ muzejska lokomotiva iz 90-ih (i kasnije) a ni srpska i bosanska verzija nisu za zanemariti ako su moguće bez dodatnih alata (makar i uz neke kompromise).