Autor modela sa prve slike je ako se ne varam Dražen Bijelić. Kažu da se dosta napatio oko njega, uglavnom oko kosine krova, koji je pomalo špicast.
Nisam siguran, ali meni deluje da je sanduk rađen od nule, a pogon je verovatno koristio sa nekog drugog modela, sa asimetričnim obrtnim postoljima.
Maske postolja mi deluju kao da su livene. Sve u svemu model izgleda sasvim pristojno.
Kad smo kod drugog modela, ne grešiš Davore, to jeste model legende Dušana Čolića. Bila mi je čast kada sam ga pre desetak dana konačno upoznao u vagonu-klubu.
Pričali smo i o 662, ali nažalost nisam dugo ostao u klubu pošto sam tog dana posetio i Slavka Jovanovića.
Čolićev model ovakav kakav je na slici izgleda dobro što se tiče proporcija. Bilo bi dobro da se isti, pre finiširanja, koristi kao master model za izradu kalupa za dalju reprodukciju.
Meni bi ovaj model jako dobro došao u kolekciji jer četiri "Skajlaba" (662-004, 011, 012 i 017) tokom osamdesetih godina pripadala su VV Sombor, a moj deda (mašinovođa) bio je
svojevremeno glavni mašinovođa u Somboru za primanje dizel vučnih vozila posle revizija, pa i 662. Revizije na 662 su rađene uglavnom u Rajlovcu.
662 je bila problematična lokomotiva zbog nezgodne konfiguracije mažinskog i elektro dela, a često se znala i zapaliti, zato je dobila nadimak "Skajlab".
"Sačuvana" je samo jedna lokomotiva i to 662-012 i ona se nalazi u krugu subotičkog depoa.
No vratimo se na Čolićev model. Moje mišljenje je da se za njega može koristiti pogon sa Slavkove 661, mislim prvenstveno na postolja.
Kod serije 661 razmaci između osovina su 1650 odnosno 2000 mm a kod serije 662 1750 odnosno 2000 mm. Dakle u stvarnosti to je svega 10 cm.
U HO to iznosi oko 1 mm što je za zanemariti, stoga može da se koristi i postolje od 661/663/666,... naravno uz posebnu masku.
Nadam se da će se i gospodin Čolić javiti pa da čujemo šta on misli o tome.