Stanley
Poznati forumaš
Razmišljao sam već ranije bih li ili ne bih otvorio ovu temu, jer je ponešto od toga već rečeno na forumu - ali samo u fragmentima. I danas, kada vrijeme nije baš za penzićke šetnje, odlučih se primiti posla pa što bude.
Vjerujem da većina modelara/maketara/kolekcionara ne smatra sanitetski vlak baš nekim prioritetom za slaganje u vitrinu i/ili trčanje po maketi. Ali vidim da ima i onih kojima nije strana pucnjava i miris baruta na pruzi i oko nje (što sa sobom donosi i ne baš ugodne posljedice), pa evo teme i tko voli nek' izvoli.
Pojam
Sanitetski vlak (eng. ambulance train, hospital train, franc. train sanitaire, njem. lazarettzug, leichtkrankenzug, rus. sanitarnjij poezd) je jedinica sanitetskog transporta smještena u željezničkom vlaku i naročito opremljena za evakuaciju ranjenih/ozljeđenih i oboljelih, kao i njegu i liječenje tijekom prijevoza. Osigurava udoban smještaj, smanjuje štetne posljedice transporta i omogućuje relativno brzo prebacivanje u sanitetske (zdravstvene) ustanove. Također služi za evakuaciju u slučajevima većih elementarnih nepogoda i nesreća s masovnim žrtvama.
Sanitetski vlak najčešće se povezuje s vojnim potrebama i ratnim djelovanjima, ali se koristi(o) i u mirnodopsko vrijeme (npr. za prijevoz ozljeđenih nakon potresa u Skopju 1963. godine).
U novije doba postoje i specijalizirani sanitetski vlakovi za pružanje različitih medicinskih usluga stanovništvu na terenu tj. na željezničkim kolodvorima (Rusija, Indija, Kina).
Pravni položaj sanitetskog vlaka u ratu uređen je Ženevskom konvencijom za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. Prema odredbama ove konvencije svi transporti ranjenika i bolesnika moraju biti obilježeni vidljivim znakom Crvenog križa.
Vrste i sastav
Postoje dvije vrste sanitetskih vlakova: stalni i improvizirani.
Stalni imaju specijalno građene ili (češće) adaptirane:
- vagone s operacijskom salom i previjalištem
- vagone za smještaj ranjenih i oboljelih
- vagone za kuhinju
- vagone za ljekarnu
- vagone za praonicu
- vagone za smještaj osoblja
- vagone za smještaj posteljne i ostale opreme
Od osoblja imaju zapovjednika vlaka - liječnika, ljekarnika, logističara, timove za pružanje općemedicinske i specijalističke pomoći, te bolničare.
Improvizirani se sastavljaju prema potrebi, od raspoloživih vagona iz voznog parka (putničkih i teretnih) koji se u tu svrhu provizorno adaptiraju.
Prema potrebi mogu se formirati i sanitetski vlakovi za kupanje i dekontaminaciju vojnog osoblja, te dezinfekciju i dezinsekciju.
Od početaka do Drugog svjetskog rata
Od samih početaka željezničkog prometa ovaj novi oblik prijevoza počeo se koristiti i u vojne svrhe, između ostalog za evakuaciju ranjenika i bolesnika.
U početku su za sanitetski transport korišteni pojedinačni vagoni. Već u Krimskom ratu (1853.-1856.) i Talijanskom ratu za ujedinjenje (1859.) pojavili su se prvi sanitetski vlakovi. Njihova uloga postala je još izraženija u Američkom građanskom ratu (1861.-1865.), Prusko-austrijskom ratu (1866.) i Njemačko-francuskom ratu (1870.-1871.). Nijemci su osim stalnih formirali i polustalne i pomoćne sanitetske vlakove, sa po 120-150 ležaja i 240-300 mjesta za sjedeće ranjenike i bolesnike. U Rusiji je 1876. izdana Uredba o vojnosanitetskim vlakovima, koji su prvi put korišteni u Rusko-turskom ratu 1877.-1878.
U Francuskoj su krajem XIX. stoljeća također postojali stalni i improvizirani sanitetski vlakovi. Stalni su imali 23 specijalno građena vagona za prijevoz najtežih ranjenika i bolesnika, a improvizirani do 40 zatvorenih teretnih vagona kojima su dodavani specijalni privremeni uređaji i rasvjeta.
U Prvom balkanskom ratu srpska vojska imala je tri sanitetska vlaka: dva na pruzi Beograd - Ristovac i jedan na uskotračnoj pruzi Stalać - Užice. Od osoblja je svaki vlak imao liječnika - sanitetskog oficira (ujedno i zapovjednik vlaka), liječničkog pomoćnika, ljekarnika, podoficira i 24 bolničara. Vlak je mogao primiti 200-400 sjedećih i 180-200 ležećih ranjenika i bolesnika. U listopadu 1914. formirana su još dva sanitetska vlaka.
U I. SR francuska vojska imala je 7 stalnih sanitetskih vlakova sa po 23 vagona i nekoliko improviziranih sa po 40 vagona. Osim toga koristila je i oko 200 polustalnih vlakova, pogodnih za prijevoz većeg broja ranjenika i bolesnika (u jednoj turi mogli su evakuirati do 80.000 ljudi). U ruskoj vojsci stalni sanitetski vlakovi podijeljeni su na poljske i pozadinske. Poljski su korišteni u blizini bojišnice, a pozadinski za evakuaciju na dulje relacije tj. u unutrašnjost zemlje.
Između dva svjetska rata vojska kraljevine Jugoslavije predviđala je ratnim planom formiranje nekoliko sanitetskih vlakova. Vlakovi normalnog kolosjeka imali bi po 20, a uskog kolosjeka po 10 vagona. Pomoćni sanitetski vlakovi na prugama normalnog kolosjeka imali bi po 27 vagona.
Sanitetski vlak u Francuskoj 1917.:
Sanitetski vlak u Rusiji, njemačka ratna razglednica iz I. SR:
Drugi svjetski rat
U SSSR su postojali stalni, privremeni i tzv. leteći sanitetski vlakovi. Stalni su formirani od 17-18 specijalno uređenih putničkih vagona, od kojih je 10 bilo predviđeno za smještaj ranjenika i bolesnika. Ostali su bili predviđeni za previjalište s ljekarnom, osoblje, izolator, hladnjaču, skladište, elektroagregat i kuhinju. Stalni sanitetski vlakovi korišteni su za evakuaciju ranjenika i bolesnika iz bolničkih baza frontova (grupa armija) u unutrašnjost zemlje. Privremeni su korišteni za prijevoz na kraćim relacijama, u području armija i frontova, a u sastavu su imali stalni i privremeni dio (30-40 putničkih ili teretnih vagona opremljenih nosilima, madracima i sredstvima za njegu). Leteći sanitetski vlakovi, sastavljeni od običnih adaptiranih vagona, korišteni su u područjima armija i frontova za evakuaciju na kratkim razdaljinama (do 1 dan).
Britanska vojska je za potrebe ekspedicijskih snaga u Francuskoj i Belgiji (1939.-1940.) koristila stalne sanitetske vlakove, kao i improvizirane od vagona u redovitom prometu. Na svaku diviziju angažiranu u borbi dolazio je po jedan sanitetski vlak. Nakon iskrcavanja u Normandiji Britanci su koristili tri tipa sanitetskih vlakova: za evakuaciju civilnih ranjenika i bolesnika iz bombardiranih gradova, za prijevoz ranjenika i bolesnika koji su stizali sa prekomorskih ratišta, te za potrebe britanskih, kanadskih i američkih ekspedicijskih snaga u prekomorskim zemljama.
U njemačkoj vojsci postojali su specijalni sanitetski vlakovi za ležeće ranjenike i bolesnike, laki sanitetski vlakovi za sjedeće ranjenike i bolesnike, te pomoćni sanitetski vlakovi za koje su najčešće korišteni povratni teretni vlakovi.
Njemački sanitetski vlak na Istočnoj fronti 1941.:
Sanitetski vlak US Army u Napulju 1944.:
Saveznički sanitetski vlak na nepoznatoj lokaciji (Francuska, Britanija?) 1944.:
Vjerujem da većina modelara/maketara/kolekcionara ne smatra sanitetski vlak baš nekim prioritetom za slaganje u vitrinu i/ili trčanje po maketi. Ali vidim da ima i onih kojima nije strana pucnjava i miris baruta na pruzi i oko nje (što sa sobom donosi i ne baš ugodne posljedice), pa evo teme i tko voli nek' izvoli.
Pojam
Sanitetski vlak (eng. ambulance train, hospital train, franc. train sanitaire, njem. lazarettzug, leichtkrankenzug, rus. sanitarnjij poezd) je jedinica sanitetskog transporta smještena u željezničkom vlaku i naročito opremljena za evakuaciju ranjenih/ozljeđenih i oboljelih, kao i njegu i liječenje tijekom prijevoza. Osigurava udoban smještaj, smanjuje štetne posljedice transporta i omogućuje relativno brzo prebacivanje u sanitetske (zdravstvene) ustanove. Također služi za evakuaciju u slučajevima većih elementarnih nepogoda i nesreća s masovnim žrtvama.
Sanitetski vlak najčešće se povezuje s vojnim potrebama i ratnim djelovanjima, ali se koristi(o) i u mirnodopsko vrijeme (npr. za prijevoz ozljeđenih nakon potresa u Skopju 1963. godine).
U novije doba postoje i specijalizirani sanitetski vlakovi za pružanje različitih medicinskih usluga stanovništvu na terenu tj. na željezničkim kolodvorima (Rusija, Indija, Kina).
Pravni položaj sanitetskog vlaka u ratu uređen je Ženevskom konvencijom za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. Prema odredbama ove konvencije svi transporti ranjenika i bolesnika moraju biti obilježeni vidljivim znakom Crvenog križa.
Vrste i sastav
Postoje dvije vrste sanitetskih vlakova: stalni i improvizirani.
Stalni imaju specijalno građene ili (češće) adaptirane:
- vagone s operacijskom salom i previjalištem
- vagone za smještaj ranjenih i oboljelih
- vagone za kuhinju
- vagone za ljekarnu
- vagone za praonicu
- vagone za smještaj osoblja
- vagone za smještaj posteljne i ostale opreme
Od osoblja imaju zapovjednika vlaka - liječnika, ljekarnika, logističara, timove za pružanje općemedicinske i specijalističke pomoći, te bolničare.
Improvizirani se sastavljaju prema potrebi, od raspoloživih vagona iz voznog parka (putničkih i teretnih) koji se u tu svrhu provizorno adaptiraju.
Prema potrebi mogu se formirati i sanitetski vlakovi za kupanje i dekontaminaciju vojnog osoblja, te dezinfekciju i dezinsekciju.
Od početaka do Drugog svjetskog rata
Od samih početaka željezničkog prometa ovaj novi oblik prijevoza počeo se koristiti i u vojne svrhe, između ostalog za evakuaciju ranjenika i bolesnika.
U početku su za sanitetski transport korišteni pojedinačni vagoni. Već u Krimskom ratu (1853.-1856.) i Talijanskom ratu za ujedinjenje (1859.) pojavili su se prvi sanitetski vlakovi. Njihova uloga postala je još izraženija u Američkom građanskom ratu (1861.-1865.), Prusko-austrijskom ratu (1866.) i Njemačko-francuskom ratu (1870.-1871.). Nijemci su osim stalnih formirali i polustalne i pomoćne sanitetske vlakove, sa po 120-150 ležaja i 240-300 mjesta za sjedeće ranjenike i bolesnike. U Rusiji je 1876. izdana Uredba o vojnosanitetskim vlakovima, koji su prvi put korišteni u Rusko-turskom ratu 1877.-1878.
U Francuskoj su krajem XIX. stoljeća također postojali stalni i improvizirani sanitetski vlakovi. Stalni su imali 23 specijalno građena vagona za prijevoz najtežih ranjenika i bolesnika, a improvizirani do 40 zatvorenih teretnih vagona kojima su dodavani specijalni privremeni uređaji i rasvjeta.
U Prvom balkanskom ratu srpska vojska imala je tri sanitetska vlaka: dva na pruzi Beograd - Ristovac i jedan na uskotračnoj pruzi Stalać - Užice. Od osoblja je svaki vlak imao liječnika - sanitetskog oficira (ujedno i zapovjednik vlaka), liječničkog pomoćnika, ljekarnika, podoficira i 24 bolničara. Vlak je mogao primiti 200-400 sjedećih i 180-200 ležećih ranjenika i bolesnika. U listopadu 1914. formirana su još dva sanitetska vlaka.
U I. SR francuska vojska imala je 7 stalnih sanitetskih vlakova sa po 23 vagona i nekoliko improviziranih sa po 40 vagona. Osim toga koristila je i oko 200 polustalnih vlakova, pogodnih za prijevoz većeg broja ranjenika i bolesnika (u jednoj turi mogli su evakuirati do 80.000 ljudi). U ruskoj vojsci stalni sanitetski vlakovi podijeljeni su na poljske i pozadinske. Poljski su korišteni u blizini bojišnice, a pozadinski za evakuaciju na dulje relacije tj. u unutrašnjost zemlje.
Između dva svjetska rata vojska kraljevine Jugoslavije predviđala je ratnim planom formiranje nekoliko sanitetskih vlakova. Vlakovi normalnog kolosjeka imali bi po 20, a uskog kolosjeka po 10 vagona. Pomoćni sanitetski vlakovi na prugama normalnog kolosjeka imali bi po 27 vagona.
Sanitetski vlak u Francuskoj 1917.:
Sanitetski vlak u Rusiji, njemačka ratna razglednica iz I. SR:
Drugi svjetski rat
U SSSR su postojali stalni, privremeni i tzv. leteći sanitetski vlakovi. Stalni su formirani od 17-18 specijalno uređenih putničkih vagona, od kojih je 10 bilo predviđeno za smještaj ranjenika i bolesnika. Ostali su bili predviđeni za previjalište s ljekarnom, osoblje, izolator, hladnjaču, skladište, elektroagregat i kuhinju. Stalni sanitetski vlakovi korišteni su za evakuaciju ranjenika i bolesnika iz bolničkih baza frontova (grupa armija) u unutrašnjost zemlje. Privremeni su korišteni za prijevoz na kraćim relacijama, u području armija i frontova, a u sastavu su imali stalni i privremeni dio (30-40 putničkih ili teretnih vagona opremljenih nosilima, madracima i sredstvima za njegu). Leteći sanitetski vlakovi, sastavljeni od običnih adaptiranih vagona, korišteni su u područjima armija i frontova za evakuaciju na kratkim razdaljinama (do 1 dan).
Britanska vojska je za potrebe ekspedicijskih snaga u Francuskoj i Belgiji (1939.-1940.) koristila stalne sanitetske vlakove, kao i improvizirane od vagona u redovitom prometu. Na svaku diviziju angažiranu u borbi dolazio je po jedan sanitetski vlak. Nakon iskrcavanja u Normandiji Britanci su koristili tri tipa sanitetskih vlakova: za evakuaciju civilnih ranjenika i bolesnika iz bombardiranih gradova, za prijevoz ranjenika i bolesnika koji su stizali sa prekomorskih ratišta, te za potrebe britanskih, kanadskih i američkih ekspedicijskih snaga u prekomorskim zemljama.
U njemačkoj vojsci postojali su specijalni sanitetski vlakovi za ležeće ranjenike i bolesnike, laki sanitetski vlakovi za sjedeće ranjenike i bolesnike, te pomoćni sanitetski vlakovi za koje su najčešće korišteni povratni teretni vlakovi.
Njemački sanitetski vlak na Istočnoj fronti 1941.:
Sanitetski vlak US Army u Napulju 1944.:
Saveznički sanitetski vlak na nepoznatoj lokaciji (Francuska, Britanija?) 1944.: