Film o vrtnoj željeznici

Davor

Veteran foruma
Da li zna neko nešto više o ovoj vrtnoj železnici?
Snimci su sa Sinijevog kanala.
 

željko halambek

Poznati forumaš
Da li zna neko nešto više o ovoj vrtnoj železnici?
Snimci su sa Sinijevog kanala.

Još nešto o toj vrtnoj 5" železnici v Prosečki vasi je ovdje:
GORIČKA ŽELEZNICA
http://www.vlaki.info/forum/viewtopic.php?f=39&t=8434&start=165

ili na facebook profilu od g. Jurija Kozaraa
https://www.facebook.com/jurij.kozar.1?fref=ts


Inaće ovo je do sada jedinstven slučaj "ride in" vožnje tj. upravljanje lokomotivom iz kabine lokomotive za kolosjek 5". Do sada je bio minimalni kolosjek za "ride in" vozila 7 1/4".

13417678_1294577603905567_9157839610288947121_n.jpg

14088548_1350816194948374_5630187615452626113_n.jpg

Pogled iz kabine.

13620332_527689880768351_6617358884775584814_n.jpg

Slike su preuzete sa fsb profila Jurija Kozara


Više o "ride in" vrtnim vozilima je ovdje:
http://www.malezeljeznice.net/forum...st-vožnje-u-kabini-na-vrtnoj-željeznici.7923/
 
Last edited:

Davor

Veteran foruma
Hvala na linkovima. Više nego impresivno i zanimljivo tehničko rešenje.

No, mogao bi se zakleti, po čuvenom pitanju, da je ovo Hyperionov nalog. :D
Nova rasterska slika.jpg
 

1borna

Veteran foruma
luBjCWkhu0mtH6skJZmZ1n3pA1BqhcDSl4NtDCpBhNXO77wdMUyE-04NPQAdn2bU8USgr4i-qEE1QCIeR09nubHfQMdtCOyiy4FdEAi5-BtK09TBO6kjXWDDMZ0aDCPwN7uyO00drHc6dpltKMg6vM4ltNXpv9-3zkKLC2Qg3WRJsR6MKqz0xoBeD7lgNC5RPAsWlp4tUGfhdkqUBeI3cznqA2Sps3gKuQ7XH7VYsOoRc7dlDunoO64f1edaWLveQBRVwpp_AJ82ROpxCORp9Sh6oErDswOpaUO4rDS_8GYyG156JNjBVksvchr_VagvIjeLRvOAU5iTQEmLhdlSfM1LqPyNi-aKe9A-cNEI83UJio-hliy6BT0KrK8Pu4n9HBGIP2bVRTWZGn81eOMSkyE_GLMnVtu7kDZ9yhSxofPYVXmO1vTTs1R31J4sMRyl-F_-KkhdV9V9_GZcGYMqVHt5FFS5uCCKmH2akth3_FY3uhG1dy06tcwXQ8Gciuzw15OQfINIDed_P3XG7Wv3ugylwUhr6bNWzQ--VmeJ--B9l1cre7feANgAKjNFPdy2pjgQqjnYQq8iSXcFLbd7Vm4eR6foiY8Pak81JBlsliTkj8ikug=w851-h589-no

Našao sam na FB, Pionirska željeznica u Maksimiru 1958 godine (?), objavio je Vladimir Tarnovski. Početna stanica je bila na livadi kod Bukovačke ulice, tamo je bila i okretaljka sa ložionom.
/te željeznice se i ja pomalo sjećam, znam da sam se uplašio vruće lokomotive kad sam je dirnuo/
 

drazenb67

Član foruma
ovo je dokaz da je i kod nas postojala bar jedna prava vrtna željeznica sa pravom parnjačom koja s obzirom na vrijeme u kojem je postojala izgleda jako dobro . Bilo bi zanimljivo znati do kada je ta željeznica postojala i dali je koristila standardnu širinu 7 1/4 ili 10, te gdje je lokomotiva završila....
Dali se radilo o kružnoj pruzi?
 

1borna

Veteran foruma
Nažalost jako malo podataka ima o tome a još manje slika.
Nešto sam pronašao na netu (misli se na 1948 godinu)
Prva Pionirska željeznica u Zagrebu bila je sagrađena godinu dana ranije i vodila je od parka Maksimir do sela Novaki . To je bila prava pionirska (dječja) željeznica na kojoj su se djeca učila voziti i upravljala njome. Djeca su bili vlakovođe, kondukteri, ložači (bacači ugljena u peć lokomotive), skretničari i prometnici.
Osnivanje pionirske željeznice financirala je omladinska organizacija, ali je tijekom vremena sve manje ulagala, te ju je preuzela “Gradska željeznica u Zagrebu”, no niti ona ju nije mogla održavati, te je pred kraj 1951. godine pruga prestala s radom.

Pionirska pruga Maksimir
Poslije II. Svjetskog rata bila je “moda” izgradnje “pionirskih pruga”, posebice u zemljama “istočnog bloka”. Svrha tih malih željeznica bila je da se djeca zabave, ali i da od malena uče na malim željeznicama, kako bi zvanje željezničara prihvatila i za svoj životni poziv. Pod nadzorom profesionalnih željezničara, te nakon provedene obuke i položenih ispita, djeca (i cure i dečki) su obavljala sve dužnosti oko vlaka. Počevši od prometnika pa do čuvara pruge, djeca su u propisanim uniformama bila u službi, a radilo se u dvije smjene, i svatko je za svoj dio snosio odgovornost.

Prva “pionirska” željeznica na našim prostorima izgrađena je u Zagrebu, u Maksimiru (1947.). Polazna postaja bila je na jugoistočnom dijelu parka (iza Poljoprivredno-šumarskog fakultetskog dobra), odakle je pruga vodila prema sjeveroistoku. Prolazila je kroz Maksimirsku šumu, prelazila potok Bliznec, pa Štefanovec, nastavivši pored korita potoka dalje do krajnje postaje “NO Hrvatske”. Ukupna dužina pruge bila je 2,6 kilometara, širina kolosijeka 600 mm, uz najveći uspon od čak 19 posto. Vozni park sastojao se od jedne parne lokomotive, jednog službenog vagona, te triju četveroosovinskih putničkih vagona. Bilo je ideja da se pruga produži prema Granešini, no zbog brojnih poteškoća od toga se odustalo, te se kasnije izgradila pruga Dubrava-Slanovec, o kojoj također slijedi prilog.


Par riječi o izgradnji ove pruge kao podsjetnik čitateljima. U radu na njoj sudjelovalo je 10.000 mladih iz brojnih gradova (bivše države), djelatnici željeznice svih struka i dobi, ZET-ovci, vojnici i drugi. U zemljanim radovima prebačeno je 15.000 m3 zemlje i drugog materijala, izgrađena su dva mosta preko potoka, te izgrađene brojne zgrade, kako za postaje tako i za potrebe pogona i radionica (izgradnja je trajala nepuna 3 mjeseca).

U momentu puštanja pruge u rad, stanje je bilo sljedeće: polazna postaja imala je prijamnu zgradu, radionicu, ložionicu, okretaljku za lokomotivu, te nekoliko skretnica, budući da se lokomotiva morala nalaziti uvijek na čelu vlaka. Radi toga je tu bio i dio paralelene pruge s dvije skretnice, kako bi lokomotiva nakon okretanja za 180 stupnjeva mogla preći sa začelja na čelo vlaka. Izlaskom iz Maksimirske šume u zavoju, pruga je prešla potok Bliznec mostom raspona 15 metara, te došla do Svetošimunske ceste gdje je bila čuvarnica (kućica) za željezničara koji je spuštao brklju, te tako zaustavljao promet po cesti, a to su uglavnom bile konjske zaprege i biciklisti iz okolice. Dalje je pruga vodila sjeverno od ceste za Žuti breg, prelazila tu cestu, te odmah zatim išla na most raspona 8 metara preko potoka Štefanovca do stajališta Škrnjug, sa staničnom zgradom za otpravnika vlakova i putnike. Slijedeći istočnu obalu potoka, pruga je zapadno od naselja Novaki završavala nedaleko mlina. Tu je također bila stanična zgrada, par skretnica, te ručna okretaljka za lokomotivu.

Budući da tada u zemlji nije za prugu širine kolosijeka 600 mm bilo gotovo ništa, to se sve moralo graditi iznova. Lokomotivu s tri vezane osovine, tešku 12 tona, oznake 59, izgradila je tvornica “Đuro Đaković” iz Slavonskog Broda, no ona je još dorađena u željezničkoj radionici u Zagrebu, kako bi mogla davati struju za rasvjetu te paru za grijanje vagona. Četveroosovinske vagone duge 8 metara, široke 1,5 metara sa 20 sjedećih te 20 stajaćih mjesta (i ručnim kočnicama), izgradili su meštri iz željezničke radionice u Zagrebu kao i službeni vagon, sve u zelenoj boji oznake Cag 502.

Okretaljke, skretnice, tračnice te kolosiječni pribor bilo je nešto lakše priskrbiti, budući da se to koristilo na radnim akcijama (tada popularnim). Mostove su postavili vojnici, a telefonske i telegrafske veze ZET-ovci, željezničari te amateri. Za ophodnju i kontrolu pruge postojala je drezina, te je sve bilo kako na normalnoj željeznici samo umanjeno četiri puta. Vlak je vozio deset puta dnevno u oba smjera, a tiskan je i vozni red za putnike i osoblje.

U jednoj smjeni službu je obavljalo 20 djelatnika i to: dva blagajnika, prometnika, skretničara, telegrafista, tri konduktera, te po jedan pregledač vagona, stražar, ophodar, ložač, strojovođa, otpremnik i rezerva (ako je tko bio bolestan ili u školi). Prelistavajući požutjele stranice “Vjesnika” iz tih vremena (glavni materijal dostupan autoru, unatoč posjetima muzejima i dr.) opisat ćemo svečanost otvaranja ove pruge u Maksimiru: “1. rujna 1947. u 10 sati glazba je svirala koračnice, a brojni mještani te delegacija pionira iz ostalih gradova zemlje čekali su vlak da ga mogu zaposjesti. U 10:25 sati, uz artiljerijske salve, vatromet, te nadlijetanje aviona koji je bacao letke s nacrtom pruge, krenuo je ukrašeni vlak na prvu vožnju. Razdaljinu od 2,6 km prešao je za 25 minuta, a većinu djelatnika u smjeni činile su djevojčice, a ponosni strojovođa (Željko Lončarić) uživao vozeći “visoke” goste ovaj put gratis. U sljedeća dva dana vlak je prevezao 3.500 putnika (ubrao 7.000 din), uz cijenu karte dva dinara, te povratne karte četiri dinara, a prtljage dva dinara. Vlak je dobrodošao seljacima iz okolice koji su nosili povrće i voće u Zagreb, te nastavljali dalje tramvajem.”

Obilaskom terena danas, 49 godina nakon prestanka rada željeznice, vrlo malo toga još se može vidjeti, a okolni žitelji (mahom) rođeni ili doseljeni kasnije, malo mogu pomoći. Vozni park je netragom nestao tako da eksponata, pa čak i slika, zapravo nema, a za ilustraciju još i podatak, da samo jedna monografija o Maksimiru šturo piše o toj željeznici.

Na polaznoj postaji su još zgrade radionice, te plato s kojega je vlak polazio pokraj fakultetskog dobra, pa onda obiteljska zgrada izgrađena na trasi. Dalje kroz šumu vidljiva je trasa zasuta lišćem, no još uvijek u dobrom dijelu prepoznatljiva. Most preko Blizneca još stoji, a koriste ga pješaci i biciklisti. Zatim dolazi ograđeni prostor, pa rekonsturirano križanje stare ceste za Žuti breg, jer je tu sada Aleja G. Šuška, a i potok Štefanovec u novom koritu, a most je na drugom mjestu. Željezni most stare koncepcije gradnje služi danas pjašacima za prijelaz preko potoka do autobusne postaje. Dalje na potoku nema više ni mlina, a ni traga od željezničke pruge, okretnice te zadnje postaje. Tu je sada nova brana na potoku Štefanovec, te je krajolik posve izmijenjen.

Izvor: Klub željezničkih modelara Zagreb - http://zkahlina.ca/cro/?p=14763


 

1borna

Veteran foruma
Jedan pionir iz toga doba se sjetio radova:
– Mnogo smo radili, sagradili smo školu, pionirsku željeznicu... Bilo je veselo, to nam je bila jedina razonoda. Za rad dobivali smo točkice, pomoću kojih bismo mogli kupiti 50 i 100 metara konca – opisuje Branko Žigrović. Za 50 dobrovoljnih sati je, kaže dobio i priznanicu.
U raznim prilozima kojih ima na netu često se miješa ova najmanja željeznica sa većom i dužom do Markuševca
Pionirska pruga u Maksimiru 1948. godine.
Maksimir-pionirska.jpg 1935544_10206898816565844_905169814159019367_n.jpg
 

Attachments

  • 10644918_10206898809085657_8318699242989201780_n.jpg
    10644918_10206898809085657_8318699242989201780_n.jpg
    175.8 KB · Pregleda: 4

drazenb67

Član foruma
da lijepo, ali ovi podaci nemaju nikakve veze sa vrtnom željeznicom na slici koja je koristila puno uži kolosijek i bila u sklopu zabavnog parka koji je postojao do 1964. Dakle ovo su podaci o pionirskim "full scale" željeznicama na 600 i 760 mm,a ova u parku je mogla imati kolosijek max 250mm.
Taj zabavni park se nalazio blizu kružnog toka kod Bukovačke i Petrove i tamo je bio trajno min 30 g. Ove smo podatke nasli na netu ali i dalje ima puno nepoznanica. Duljina trase, trasa, porijeklo i sudbina lokomotive, vagoni...?
 
Last edited:

1borna

Veteran foruma
Točno, trebalo bi pronaći vlasnika zabavnog parka ako nije bio državni/društveni te onda tražiti nasljednike....
 

Podržite rad foruma

Ako želite da pomognete radu foruma i portala malezeljeznice.net, možete da donirate i na taj način doprinesete radu foruma i portala u punom kapacitetu ( Detaljnije o donacijama ).

Iznos donacije
Korisnicko ime sa foruma
Ako ste već donirali i više ne želite da imate pretplatu na godišnju ili mjesecnu donaciju, istu možete otkazati klikom na donji gumb:

Na vrh