Stanley
Poznati forumaš
Dakle, kad sam se već raspisao evo i dvije anegdote vezane uz putujuću poštu. Jest da su Off Topic, ali od malo razbibrige glava ne boli.
PAS MATER LOPOVSKU I PIJANU
Bila je godina 1975., a ja sam bio pripravnik na šalteru poštanskog ureda 41090 Zagreb-Susedgrad koji se tada nalazio u naselju Gajnice.
Radio sam u popodnevnoj smjeni i to na šalteru isporuke pošiljaka. To je ono mjesto gdje se javljate kad nađete u kasliću obavijest o prispjeću pošiljke.
Došao mi je neki sredovječan čovjek i pokazao obavijest o prispjeću paketa iz Dalmacije. Trebalo mi je neko vrijeme da ga pronađem, jer je bio atipičan. Radilo se o plastičnom kanisteru s crnim vinom gdje je poklopac bio zapečaćen, a o ručku je bila privezana tzv. adresnica.
Predao sam paket, čovjek mi je potpisao primitak i stvar je bila po propisu gotova. Međutim, za nekih sat vremena eto njega natrag. I počeo on vikati na mene da mi pas mater lopovsku i pijanu.
Nisam imao pojma što taj hoće od mene, no kako je bio bijesan i agresivan prizvao sam u pomoć starijeg kolegu Vladu. Dođe Vlado i pita o čemu je riječ.
- O tome da su mi poslali crno vino, a u kanisteru je bevanda! To ste vi popili vino i dolili vode! - viče onaj i sve gleda na mene.
Vlado je smirio čovjeka, pozvao ga u ured i ponudio mu da sjedne, te smo zajedno pregledali kanister. I onda je moj kolega uočio jedva primjetnu bijelu mrlju, očito od voska kakav se koristi za svijeće.
Sastavili smo zapisnik o neispravnosti pošiljke i čovjeka uputili kako će ostvariti naknadu štete, a Vlado mi je poslije objasnio: - To su se jebivetri ambulanceri počastili, a rupu su zamaskirali voskom!
(Takvi slučajevi su bili rijetki, ali su se događali. Jednom je u Večernjem listu pisalo nešto o paketu u kojem je poslan pršut, a primatelj je u njemu našao kost zamotanu u prljave gaće)
INSPEKTOR U VAGONU
Nakon obavljenog posla u putujućoj pošti 41640 Zagreb - Beograd, odmora u konačištu u Takovskoj ulici i šetnje gradom, vratio sam se noćnom putujućom poštom 41650 Beograd - Zagreb, sada samo kao putnik.
Na povratku u Zagreb napravili smo pravu p.zdariju, u koju sam ja upao s ne baš puno volje i više iz solidarnosti prema dečkima iz ekipe.
Napominjem da dijaloge rekonstruiram otprilike, uz visoku dozu preciznosti.
Kad sam se ukrcao u vagon primijetio sam da su samo trojica na broju, a trebala su biti četvorica. Pitao sam dečke gdje im je taj četvrti.
- Ovih dana nema puno posla pa smo ga pustili na putovanju iz Zagreba da ode svojima u Osijek. Ući će u Vinkovcima - rekao mi je šef, inače priča za sebe.
Taj šef je bio pravi veseljak, a i ostatak ekipe je bio raspoložen za šalu. I onda su odlučili podvaliti onom četvrtom…
- Kad uđe u Vinkovcima reći ćemo da ste inspektor. On vam je veliki strašljivac, a vi ga malo isprepadajte - rekao mi je šef.
U početku nisam htio ni čuti. Gdje ću ja zaj.bavati starijeg čovjeka i još k tome nepoznatog? Međutim, ona trojica su toliko navalila da sam na kraju popustio. I ne samo popustio već se tako uživio u svoju ulogu da sam ispao uvjerljiviji nego li sam mogao i misliti.
U Vinkovcima, već na ulaznim vratima, jedan od obješenjaka rekao je pridošlom kolegi: - Sad si najebo, imamo inspektora u vagonu!
Jadan čovjek se na to zabio u manipulativni dio i tamo prevrtao vreće, kao ne doživljava ostale, dok su se ona trojica zlobno cerekala. - Zovite ga, zovite ga - podbadao me šef, na što sam kapitulirao i izvalio malo povišenim tonom: - Kolega, hoćete li biti ljubazni i doći u kancelariju?
Onom jadniku ni traga ni glasa, pa sam još glasnije ponovio: - Kolega, budite ljubazni i dođite u kancelariju!
Griješnik opet nije reagirao. Ona trojica već su se držala za trbuhe jedva susprežući smijeh, a ja sam se definitivno uživio u svoju ulogu:
- Kolega, vi koji se tamo skrivate, vama govorim! Budite ljubazni i dođite ovamo!
Ni taj poziv nije urodio plodom, pa sam ja - sada već krajnje bezobrazni suučesnik u torturi nad jadnim čovjekom - otišao do njega i autoritativno se predstavio:
- Kolega, ja sam S.B., inspektor pripravnik (čuj: inspektor pripravnik!). Je li vama treba pismena molba da dođete u kancelariju? Hoćete li bar objasniti zašto vas nisam zatekao na radnom mjestu i gdje ste bili kad ste ušli tek u Vinkovcima?
Nesretnik je samo piljio u mene, ni živ ni mrtav i ukočen kao žaba pred bjelouškom. Vidio sam da se od njega ne može iscijediti ni riječ, pa sam digao ruke od razgovora rekavši nešto u smislu da ga ''nažalost moram prijaviti''.
Ona trojica su navalila da nastavimo igrokaz, no meni je postalo neugodno. Stoga sam otišao do kolege, rekao da sam obično poštansko piskaralo na putu doma i ispričao se zbog neumjesne šale. I sad dolazi ono što sam najmanje očekivao: čovjek nije vjerovao mojim isprikama i mislio je i dalje da sam inspektor!
Igrom slučaja sreo sam ga još jedanput na jesen iste godine i to na kolodvoru u Splitu. Pozdravio sam ga i pitao: - Kolega, jel' se vi mene sjećate? - Kako da ne, nitko me nije tako preplašio kao vi! - Pa ja sam vam se ispričao i rekao tko sam, rekao sam da su sve zakuhali oni vaši jebivjetri, a vi kao da mi niste vjerovali. - I nisam. Mislio sam i dalje da ste inspektor i da sam nadrapao.
PAS MATER LOPOVSKU I PIJANU
Bila je godina 1975., a ja sam bio pripravnik na šalteru poštanskog ureda 41090 Zagreb-Susedgrad koji se tada nalazio u naselju Gajnice.
Radio sam u popodnevnoj smjeni i to na šalteru isporuke pošiljaka. To je ono mjesto gdje se javljate kad nađete u kasliću obavijest o prispjeću pošiljke.
Došao mi je neki sredovječan čovjek i pokazao obavijest o prispjeću paketa iz Dalmacije. Trebalo mi je neko vrijeme da ga pronađem, jer je bio atipičan. Radilo se o plastičnom kanisteru s crnim vinom gdje je poklopac bio zapečaćen, a o ručku je bila privezana tzv. adresnica.
Predao sam paket, čovjek mi je potpisao primitak i stvar je bila po propisu gotova. Međutim, za nekih sat vremena eto njega natrag. I počeo on vikati na mene da mi pas mater lopovsku i pijanu.
Nisam imao pojma što taj hoće od mene, no kako je bio bijesan i agresivan prizvao sam u pomoć starijeg kolegu Vladu. Dođe Vlado i pita o čemu je riječ.
- O tome da su mi poslali crno vino, a u kanisteru je bevanda! To ste vi popili vino i dolili vode! - viče onaj i sve gleda na mene.
Vlado je smirio čovjeka, pozvao ga u ured i ponudio mu da sjedne, te smo zajedno pregledali kanister. I onda je moj kolega uočio jedva primjetnu bijelu mrlju, očito od voska kakav se koristi za svijeće.
Sastavili smo zapisnik o neispravnosti pošiljke i čovjeka uputili kako će ostvariti naknadu štete, a Vlado mi je poslije objasnio: - To su se jebivetri ambulanceri počastili, a rupu su zamaskirali voskom!
(Takvi slučajevi su bili rijetki, ali su se događali. Jednom je u Večernjem listu pisalo nešto o paketu u kojem je poslan pršut, a primatelj je u njemu našao kost zamotanu u prljave gaće)
INSPEKTOR U VAGONU
Nakon obavljenog posla u putujućoj pošti 41640 Zagreb - Beograd, odmora u konačištu u Takovskoj ulici i šetnje gradom, vratio sam se noćnom putujućom poštom 41650 Beograd - Zagreb, sada samo kao putnik.
Na povratku u Zagreb napravili smo pravu p.zdariju, u koju sam ja upao s ne baš puno volje i više iz solidarnosti prema dečkima iz ekipe.
Napominjem da dijaloge rekonstruiram otprilike, uz visoku dozu preciznosti.
Kad sam se ukrcao u vagon primijetio sam da su samo trojica na broju, a trebala su biti četvorica. Pitao sam dečke gdje im je taj četvrti.
- Ovih dana nema puno posla pa smo ga pustili na putovanju iz Zagreba da ode svojima u Osijek. Ući će u Vinkovcima - rekao mi je šef, inače priča za sebe.
Taj šef je bio pravi veseljak, a i ostatak ekipe je bio raspoložen za šalu. I onda su odlučili podvaliti onom četvrtom…
- Kad uđe u Vinkovcima reći ćemo da ste inspektor. On vam je veliki strašljivac, a vi ga malo isprepadajte - rekao mi je šef.
U početku nisam htio ni čuti. Gdje ću ja zaj.bavati starijeg čovjeka i još k tome nepoznatog? Međutim, ona trojica su toliko navalila da sam na kraju popustio. I ne samo popustio već se tako uživio u svoju ulogu da sam ispao uvjerljiviji nego li sam mogao i misliti.
U Vinkovcima, već na ulaznim vratima, jedan od obješenjaka rekao je pridošlom kolegi: - Sad si najebo, imamo inspektora u vagonu!
Jadan čovjek se na to zabio u manipulativni dio i tamo prevrtao vreće, kao ne doživljava ostale, dok su se ona trojica zlobno cerekala. - Zovite ga, zovite ga - podbadao me šef, na što sam kapitulirao i izvalio malo povišenim tonom: - Kolega, hoćete li biti ljubazni i doći u kancelariju?
Onom jadniku ni traga ni glasa, pa sam još glasnije ponovio: - Kolega, budite ljubazni i dođite u kancelariju!
Griješnik opet nije reagirao. Ona trojica već su se držala za trbuhe jedva susprežući smijeh, a ja sam se definitivno uživio u svoju ulogu:
- Kolega, vi koji se tamo skrivate, vama govorim! Budite ljubazni i dođite ovamo!
Ni taj poziv nije urodio plodom, pa sam ja - sada već krajnje bezobrazni suučesnik u torturi nad jadnim čovjekom - otišao do njega i autoritativno se predstavio:
- Kolega, ja sam S.B., inspektor pripravnik (čuj: inspektor pripravnik!). Je li vama treba pismena molba da dođete u kancelariju? Hoćete li bar objasniti zašto vas nisam zatekao na radnom mjestu i gdje ste bili kad ste ušli tek u Vinkovcima?
Nesretnik je samo piljio u mene, ni živ ni mrtav i ukočen kao žaba pred bjelouškom. Vidio sam da se od njega ne može iscijediti ni riječ, pa sam digao ruke od razgovora rekavši nešto u smislu da ga ''nažalost moram prijaviti''.
Ona trojica su navalila da nastavimo igrokaz, no meni je postalo neugodno. Stoga sam otišao do kolege, rekao da sam obično poštansko piskaralo na putu doma i ispričao se zbog neumjesne šale. I sad dolazi ono što sam najmanje očekivao: čovjek nije vjerovao mojim isprikama i mislio je i dalje da sam inspektor!
Igrom slučaja sreo sam ga još jedanput na jesen iste godine i to na kolodvoru u Splitu. Pozdravio sam ga i pitao: - Kolega, jel' se vi mene sjećate? - Kako da ne, nitko me nije tako preplašio kao vi! - Pa ja sam vam se ispričao i rekao tko sam, rekao sam da su sve zakuhali oni vaši jebivjetri, a vi kao da mi niste vjerovali. - I nisam. Mislio sam i dalje da ste inspektor i da sam nadrapao.
kolega Stanley
