Ajde da i ja pokušam napisati pokoju...
Prvo i osnovno NIKAD, ali nikad ne valja uspoređivati nečiji ručni rad sa serijski proizvedenim modelom, ni u kojem detalju. Pa tako niti u grafičkim oznakama na modelima i shemi bojanja.
Ja svaki model radim i drugima i sebi podjednako...marljivo, brižno i kao da ga sebi samome radim. Naravno, i u najboljoj namjeri može se potkrasti pokoja nesavršenost u stavljanju decala, ali kad imate malo mjesta na malenom modelu to je neminovno da će se dogoditi već po zakonu velikih brojeva. Svi decali na Adijevim lokomotivama su tiskani ili na sitotisku (žute, srebrne i bijele oznake) ili digitalnim laserskim printerom (kolori). S time da je sve gdje se traže svjetli decali dekalirano dva puta. Prvo bijeli decal kao podloga a onda kolor, da se to dobro vidi. Kod JŽ sheme, prvo su išli crni decali a onda preko toga žute trake i brkovi koji su tiskani sitom. Mogao sam si skratiti muku i opaliti samo žute bez crne podloge (kao svojedobno Mehanotehnika) koja viri van 0,03mm i pravit se grbav da nije to važno. Nisam. Radio sam tako da model bude najbliže prototipu koliko može.
E sad, jesu li svugdje skroz "ušli" u utore, možda i nisu, ali sam ih uguravao gdjegod sam mogao. Ni najbolji decal majstor neće dobiti 15 cm dug decal i 3mm širok da uđe u ama baš svaki utor ni sa kakvim tekućinama ni metodama. Kad se takav dugačak decal izvlači s podloge i stavlja na model on se jednostavno rasteže zbog velike duljine trenja pri razdvajanju. Samim time on na podlogu naliježe napet. Može se ta napetost ponešto korigirati, ali ne vrijedi očekivati efekt tampon tiska. Na malim decalima, ako je model dobro prelakiran sjajnim, to se može postići. Na dugačkima - ne. Adi je mojim radovima zadovoljan (nadam se), Polaris takaj, ima još članova foruma kojima sam radio i uvijek mi se ponovno vrate s pokojom narudžbom. Meni to govori da su zadovoljni, a ja uvijek nastojim to povjerenje opravdati iako se zna dogoditi da su modeli jako dugo kod mene na doradama. I ja imam stalan posao, obitelj, dijete, trsje, dvorište a hobi onda nastupa uglavnom navečer ako nisam strgan od ostalih obveza. Znam da mi je mana što kasnim s isporukama, ali imam prioritete tako posložene kako imam.
Da rezimiram, ako netko želi imati savršen model nekog diesela koji je izašao iz neke tvornice modela - bojim se da će se taj još duuuugo načekati ako će ga se uopće i dočekati. Alternativa je ručni rad nekolicine entuzijasta koji to rade iz ljubavi prema hobiju onako kako najbolje znaju. No to ima svoja ograničenja, i objektivna i subjektivna.
I konačno, nije ni dekaliranje neka silna mudrost, da ne bi mislili da filozofiram, ali ipak mislim da to ipak treba dobro utrenirati.
Još je nekoliko adijevih loksi kod mene na dovršavanju pa ću sutra opalit pokoju sliku detaljno da vidite kao je ispalo...