DRG-DRB epoha II 1924-1945!

[Damir]

Elektrifikacija pruge-moderno doba

Još početkom 20 stoljeća,Njemačka je počela elektrificirati svoje pruge i to samo
na nekim relacijama,a najviše ih je bilo u Bavarskoj.
Linije su elektrificirane s 15 kV AC 16 2/3 Hz.
Umjesto preuzimanja električnih lokomotiva iz bivših državnih željeznica, DRG uprava razvija nove električne lokomotive
za udaljenije promete koje će u budućnosti skroz zamjeniti parne lokomotive.
Već prvi tip moderne elektro lokomotive E-04 počinje prometovati 1933,godine na liniji u srednjoj Njemačkoj
i to kao push-pull vuča za FD vlakove.

Nedugo iza toga,točnije 1935,godine iz tvornice AEG izlaze naj modernije elektro lokomotive E-17 i E-18
koje su bile puno veće snage i njihovim dolaskom se pojavljuje jedno novo revolucionarno doba u budućoj
proizvodnji E lokomotiva. Na testu brzine E-18 je postigla brzinu od 165 km/h,lokomotiva je imala snagu od
4740 kW. 1937,godine lokomotiva je dobila na svjetskoj izložbi nagradu Grand Prix.
Napravljeno ih je svega 55 primjeraka koje su se iskazale kvalitetom i pouzdanošću,tako da su
zadnje otpisane tek 1991,godine.

 

[Damir]

Wittfeld-Akkumulatortriebwagen "ETA 177,178 i 180 "

Gustav Wittfeld, 1907. godine za Pruske željeznice dizajnira prvi elektro-akumulatorski vlak ETA A3.
Eta je mogla povesti 100 putnika pri max brzini od 50 km/h na rasponu od 300 km, svaki motor je imao izlaz 62,5 kW.

Dvodjelne ETE su imale odijele 3 i 4 razreda sa po 46 i 36 mjesta za sjedenje i 18 stajaćih mjesta.
Kad bi se dvodjelnoj ETA-i dodao i jedan vagon u sredinu dobije se još 46 sjedećih mjesta i wc.
Pogonske baterije su se nalazile na njenim ispupčenim prednjim djelovima zbog opasnosti
isparavanja kiselina u kabinu putnika,ali unatoč tome na nekim kasnije proizvedenim tipovima
od kojih se zahtjevalo prijevoz više putnika na još udaljenija mjesta baterije su se postavljale i ispod sjedišta.

Nakon WWII Kako je već na početku ove teme spomenuto,Njemačka je morala platiti ratnu odštetu pa
osim parnih lokomotiva i vagona odlaze i neke od ETA, u glavnom su završile u Poljskoj PKP.
One koje su ostale u Njemačkoj većinom su bile oštećene od razaranja,ali uprava DB i DR ih popravljaju
čak i modificiraju (samo prijenose) te su one radno aktivne sve do 1964,godine.

Njemačka danas nema niti jedan sačuvan primjerak ovih vlakova kao muzejski eksponat,ali zato Poljaci
imaju jedan primjerak ETA 180 koji je obnovljen 1992,god.uz pomoć "Poljske udruge željezničkih entuzijasta".

 

[Damir]

DRG-serija ET 91

Samo par riječi o ET 91 ili "staklenom vlaku".
Inače ovaj vlak je izgrađen samo u dva primjerka 91 01 i 91 02,a proizvele su ih tvornice Waggonfabrik Fuchs i AEG
1935 i 1936.godine. Služili su isključivo kao vlakovi za prijevoz izletnika u južnoj Njemačkoj i Austriji.
ET 91 02 je unšten 1943.godine u savezničkom bombardiranju Munchena, 91 01 je odmah iza toga evakuiran.
Poslije rata je pripao upravi DB te je opet vozio na istim relacijama,ali sada je bila još dodatno uključena i Švicarska.
1995.godine 91 01 je imao nesreću u Garmisch-Partenkirchenu i teško je oštećen i takav je spremljen u depou Nurnberg.
2005.godine je obnovljen u čiju je obnovu utrošeno 100.000 € i nalazi se u željezničkom muzeju Augsburg.

 

[Damir]

DRG V16 101

Diesel lokomotiva klase DRG V16 101 proizvedena jekao jedinstveni primjerak 1935.godine.
Uprava DRG ju je naručila od tvrtke Krauss-Maffei da bude gotova na
obljetnicu "100 godina Njemačkih željeznica" kako bi prezentirala javnosti
novo razvijenu diesel lokomotivu. Razvoj,dizajn i izgradnja lokomotive je izvedena u rekordnom roku
od samo osam mjeseci. Lokomotivu je pokretao MAN turbo osam cilindarski motor,a sva hidraulična oprema
je bila Voith.

Lokomotiva je direktno iz tvornice odvezena u Nürnberg,gdije se održavala svečanost i gdje
je bila veoma zapažena kao veoma napredna i inovativna lokomotiva. Tokom godina točnije do 1939.godine
lokomotiva je napravila samo 10 000 km što je veoma malo,ali uzrok tome je priprema i početak
WWII za nju nije bilo nafte. Nakon rata,sada već prenumerirana kao DB V140 001, vuče
putničke vlakove,ali samo do 1953.godine kad je rashodovana i odlazi u Deutsches muzej München.

 

[Thommo]

...iz tvornice AEG izlaze naj modernije elektro lokomotive E-17 i E-18
koje su bile puno veće snage i njihovim dolaskom se pojavljuje jedno novo revolucionarno doba u budućoj
proizvodnji E lokomotiva. Na testu brzine E-18 je postigla brzinu od 165 km/h,lokomotiva je imala snagu od
4740 kW. 1937,godine lokomotiva je dobila na svjetskoj izložbi nagradu Grand Prix.
Napravljeno ih je svega 55 primjeraka koje su se iskazale kvalitetom i pouzdanošću,tako da su
zadnje otpisane tek 1991. godine.

Tu još treba dodati kako su lokomotive E18 naručili i Austrijanci - s jačim motorima, i smanjenom max. brzinom, čime se dobilo povećanje vučne sile (jako korisno na ÖBB usponima). Kako je Hitler "popapao" Austriju prije isporuke, isporučene su kao serija DRG 18.2. Nakon rata preimenovane su u ÖBB seriju 1018, te su uz nekoliko modernizacija dočekale i '90-te godine 20. stoljeća.

Dabome, Roco je u H0 programu imao ÖBB i DB lokomotive, a Trix je pred par godina izbacio i BBÖ/DRG verziju u predratnom zelenom bojanju!





Nadam se da Damir neće zamjeriti mali izlazak iz DRG epohe - ove fascinantne lokomotive daleko su nadživjele eru iz koje su potekle!

 

[Damir]

Hvala na dopunjavanju teme,dobro je i to znati

 

[Damir]

Wehrmacht lokomotiva D 311

To su diesel-električne lokomotive naručene 1939.godine,a izgrađene su 1941.
Naručile su ih snage Wehrmachta isključivo za vuču teških topova tipa Gustav i Dora.

Teški top Dora:

Lokomotiva se sastoji od dvije jedinice,a svaka ima svoj zasebni motor i upravljačnicu.
Svaki motor razvija snagu od 940 KS, 660 KW i lokomotiva postiže max brzinu od 75 km/h.
Ova lokomotiva je proizvedena u četiri primjerka,a kraj WW II su dočekale samo dvije
koje je preuzela novo osnovana uprava DB,pa tako dobivaju i drugačije oznake V 188001-002
I dalje služe kao lokomotive za vuču velikih tereta na zahtjevnim relacijama. 1960-tih dobivaju i nove jače
motore tipa Maybach od 1100 KS. Rashodovane su od 1969 i 1972.godine

 

[Thommo]

A ima li modela tih vozila? Mislim, bilo bi dobro tim podacima dopuniti svaki ovaj zanimljivi osvrt.

Lima je nekad imala u ponudi V188 lokomotivu:

Foto: http://bahnblog.scrnet.de/fahrzeuge/lim ... g-589.html

 

[Damir]

Osim Lime proizvodi ih i Marklin AC
Dobro kažeš Thommo,trebao sam možda ispod navesti tko koji model proizvodi... :hmmm
O.K,od sada će mi to biti obaveza u ovoj temi i ostalima koje tek slijede

 

[Sky]

Teški top Dora:

:shock: Opako izgleda!

Imaš li možda podatke o dimenzijama (dužina preko odbojnika, sveukupna visina, kalibar topa....)?

 

[Damir]

DRB E 94-"Njemački krokodil"

Ove E lokomotive su građene od 1940-1945 godine,a dizajnirane su za vuču teških tereta.
Nazvana je Krieglok E 94,a građena je usporedno sa nama svima dobro poznatom Krieglok 52.
Ova vrsta lokomotive je po ravnom terenu mogla vuči teret od 2 000t brzinom 75 km/h.
Izdržljivost i pouzdanost ove lokomotive će doći i kasnijih godina do izražaja.

Nakon rata lokomotive nasljeđuju uprave DB,DR i Austrijski OBB gdije ih se nalazi 44 komada.
Prenumeracija:( DB -194 serija iz 1968, DR -254 serija iz 1970, OBB serija 1020).
Austrija je još naknadno 1952. godine naručuje tri lokomotive ovog tipa. Sve lokomotive su tjekom godina
usavršavane i redizajnirane od same elektrifikacije pa do mehaničkih i pneumatsko-hidrauličnih uređaja.
DB ih otpisuje 1988.god, DR 1991.god,a OBB 1995. Danas ih možemo naći po mnogim
željezničkim ili tehničkim muzejima diljem Njemačke i Austrije kao eksponate ili još uvijek aktivne,ali samo
za vuču povijesnih kompozicija.

 

[Damir]

Teški top Dora:

:shock: Opako izgleda!

Imaš li možda podatke o dimenzijama (dužina preko odbojnika, sveukupna visina, kalibar topa....)?

Iskopat ću nešto :geek:
P.S- Dora... sve što je ženskog imena to je i opako

 

[Sky]

Iskopat ću nešto :geek:
P.S- Dora... sve što je ženskog imena to je i opako

Evo, našao podatke za Doru:

-Kalibar topa: 800 mm
-Dužina cijevi: 32,48 m
-Dužina vozila preko odbojnika: 47,30 m
-Širina: 7,10 m
-Visina: 11,60 m
-ukupna masa: 1350 t

Ne znam, jel' takav model uopće postoji u mjerilu 1:87, jedino sam ga našao u kitu za slaganje, mjerilo 1:72:
Stavljam sliku čisto da se dobije dojam koliko je to čudo veliko:



Link na stranicu: http://www.wettringer-modellbauforum.de ... adID=29883

 

[Sky]

Leopold ima u 1/87http://www.ebay.de/itm/Rivarossi-H0...dellbau_Modelleisenbahnen&hash=item4d0140adb2

Ovaj Leopold barem ide po jednom kolosijeku:

 

[vule]

a gde je vu to vreme bilo tolko duplih kolosjeka?????kaj je mogel dojti do Sevastopolja ili su postavljali dodatni kolosjek?????

 

[Damir]

DRG-45

Parne lokomotive serije 45 bile su naj moćnije Njemačke lokomotive.
Ušle su u proizvodnju 1936.god,tvrtka Henschel ih je proizvela 28 kom.
Bilo ih je naručeno još 103 kom,ali 1941.god se odustalo od ugovora zbog početka rata.

Serija 45 nakon rata prolaze velike rekonstrukcije kotla zbog greški u početnom dizajnu. Lokomotive 45 019 i 45 010
pod upravom DB se rekonstruiraju za vožnju na ulje pa tako dobivaju i uljne tendere.
Uprava DB ih rashoduje 1968.god,a 45 010 završava kao jedini primjerak u Verkehrsmuseums Nürnberg
gdije je i izgorijela u velikom požaru 17.10.2005 god.
- Tip: 1'E1 To h3
- Dužina preko odbojnika: 25 645 mm
- Radna težina 125,5 t
- Max brzina: 90 Km/h
- 2 798 Ks

DR H 45 024

Pod upravom istočno Njemačkih željeznica DR na ovoj lokomotivi se vrši totalna rekonstrukcija,a to znači
da ovaj tip lokomotive uopće ne liči na prvobitni tip, već je dobila skroz drugi oblik. Na njoj je isproban
recept još iz doba Reicha sa serijom 05 003,a to je pokretanje na smeđu ugljenu prašinu koja se ubacuje
u kotao pomoću turbo-ventilatora smještenih u tenderu,a s tim je dobivena 24% manja potrošnja goriva. Povećanjem
tlaka u kotlu dobiveno je 2900 Ks, te joj je naj veća brzina bila 75 Km/h. Unatoč velikim očekivanjima ova lokomotiva je
ubrzo rashodovana i njeni vanjski cilindri i stražnji dio okvira lokomotive su postavljeni na DR 18 201,a osovine
su joj završile na DR 19 015.

Tema je DRG-DRB pa ću navesti i tko ih proizvodi pod takvim obilježjima: Märklin,Liliput i Trix-Minitrix!

 

[1borna]

U pratnji dore je bila velika pukovnija graditelja drugog kolosjeka od ukupno 4.120 ljudi! Pribrojimo k tome još 1.500 ljudi u artiljeriji zaduženih za sam top!!
Same granate su imale (ovisno o punjenju) do 4.800 kg, dužine i do 8,26 metara. Maksimalni domet je bio 47 kilometara a probijao se beton do 10 metara debljine !!!
Punjenje je trajalo 19 do 45 minuta a jedna cijev bi izdržala do 100 hitaca kad bi se morala zamijeniti.... >:read:

 

[Sky]

a gde je vu to vreme bilo tolko duplih kolosjeka?????kaj je mogel dojti do Sevastopolja ili su postavljali dodatni kolosjek?????

Dora je valjda do svojeg odredišta bila transportirana u dijelovima.
Dupli kolosijek joj je bio potreban tijekom borbenog djelovanja, a to se posebno gradilo...

Valjda će se naći koji stručnjak 'Wehrmachtovac', da nam potvrdi to!

 

[Damir]

Valjda će se naći koji stručnjak 'Wehrmachtovac', da nam potvrdi to!

Niko se kuži u artiljeriju WWII
Možda se i on priključi temi... :hmmm

 

[Stanley]

a gde je vu to vreme bilo tolko duplih kolosjeka?????kaj je mogel dojti do Sevastopolja ili su postavljali dodatni kolosjek?????

Dora je valjda do svojeg odredišta bila transportirana u dijelovima.
Dupli kolosijek joj je bio potreban tijekom borbenog djelovanja, a to se posebno gradilo...
Valjda će se naći koji stručnjak 'Wehrmachtovac', da nam potvrdi to!

Ja doduše nisam ''wehrmachtovac'', ali neke podatke sam već stavio na forum zeljeznice.net pa neka se nađu i ovdje.
Top Dora bio je izvorno namijenjen rušenju najjačih fortifikacijskih objekata od betona i čelika na Maginot-liniji, ali u tu svrhu nije korišten. Njegova izgradnja započela je 1937. godine, a završena je tek početkom 1942. (Francuska je poražena 1940.).
Dora se rastavljala na 5 glavnih dijelova: cijev (290 tona), zatvarač (110 tona), omotač cijevi, kolijevka i lafet ili podvozje (oko 700 tona).
Korištene su dvije vrste granata: pancirna (težina 7,5 tona, domet 38 km) i razorna (težina 4,6 tona, domet 47 km). Probojnost zrna iznosila je 1.000 mm u čelik, 8.000 mm u armirani beton i 32 m u zemlju.
Dijelovi topa su prevoženi specijalnim vagonima normalnog kolosjeka na 3 specijalna vlaka. Na paljbenom položaju postavljala su se 4 kolosjeka: 2 za pokretanje oružja i 2 za dizalice koje su sklapale top. Za samo sklapanje oružja bila su potrebna 3 dana, a za izradu potrebnih kolosjeka 3-6 tjedana, zavisno od terena.
Svi dijelovi oružja pokretani su električnim pogonom.
Za posluživanje ovog topa formiran je početkom 1942. tzv. ''Teški topnički divizijun Dora'' od oko 450 ljudi, koji se sastojao od stožera i od dvije baterije (bitnice): stožerne i topničke. Sastavu divizijuna bilo je pridodano i oko 20 inženjera firme Krupp.
U bici za Sevastopolj (1942.) iz ovakvog oružja izravnim pogotkom je uništeno skladište streljiva kod zaljeva Severnaja, ukopano na dubini od 29 metara.
Nijemci su, po nekim izvorima, namjeravali Dorom pucati na London, radi čega su konstruirali granatu s tri raketna dodatka koji bi se palili automatski jedan za drugim, ali su od te ideje odustali jer su u međuvremenu usavršili projektile V-1 i V-2.