Opcenite diskusije i rasprave o domacim modelima

[wiggum]

nisam ni rekao da je promašaj, samo da je malo dosadno...

Nisam razumio na što si mislio da je dosadno? Moped ili to što nema tolko dugo kenedija?

 

[kasti]

Sad če izgledati da sam pametniji ali samo napisaču istinu o roco JŽ 361 koju znam iz prve ruke /g. Bratovž je tamo bio glavni konstruktor/ evo kako bilo. Nije roco nikada ništa napravio sam od sebe.Što se tiče Brede italijanski zastupnik Roca Gioeffeci je istražio talijansko tržište /2 godine/ i na osnovu toga naručio kod Roca FS 626. Ali je stajao iza te narudžbda če jih prodati dogovorenu količinu. Posle toga počelo projektiranje i proizvodnja. Da nije bilo talijana otpada JŽ361. Zbog toga ima i tih razlika koje neki spominjete jer je radjena talijanska verzija . Nije 100% JŽ ali je. Još lakše se napravila JŽ 35 koja isto nije vjerna našoj JŽ35 ali je kakva je. Te dve lokomotive su uradjene sa gotovo nikakvog dodatnog uložka tako da tu nije bilo nekog rizika ako se ne proda. Svaka po 500 komada u tadašnja doba kad su kolićine bile puno veče . I sada sa Sž 03 je isto samo sto nije ni 100% da če se napraviti. Ako neče biti sa strane kupaca narudžbi neče se praviti. A ne bi bilo prvi put da se najavljene modele nbe proizvodi. Ima puno modela koji uprkos najavi u Nurembergu nikada nisu pravljeni. Što se mopeda tiče isto je počelo na želju italijana iako je moped počeo voziti u italiji tek posle podaje 2 komada iz Slovenije u Italiju. Tako opet alat bio izradjen samo bojanje i ništa više. Serija Moko od 50 komada i prvi SŽ Moped nikako ne bi opravdali proizvodnje. Tako, da treba pronači kompetentnu osobu /firmu koja bi počela pregovore za neke naše modele i garantirala bi prodaju odredjene količine. Kod vagona je puno lakše je su vozili van granica naših zemalje i pored toga sama konstrukcija i proizvodnja stoje puno manje od lokomotive. I ja bi voljeo više ex naših modela neke sam čekao 30 godina i napravljeni su kako gore napisano. Priznajem lakše je za Slo modele pošto je osnova več vozila u večim zemljama pa je tako ekonomski isplativa /samo bojanje/ npr. Taurus-Živa, Brižitka /isto ako če biti dovoljno narudžbe/. Dolazi UNNRA ala JŽ 62. Da bi neko imao garanciju da če prodati odredjenu količinu več bi je naručio ali kako ugoditi našim željama jer bi svaki svoju verziju.
pozz

 

[wiggum]

60241 SŽ žuta
60242 SŽ žuta "Moko"
60243 SŽ Crvena
60244 JŽ (vjerojatno)

Talijanske verzije (motorna + dummy):
60245
http://www.tecnomodel-treni.it/dettagli.php?id=25930

60246
http://www.tecnomodel-treni.it/dettagli.php?id=2592

Dodajem popisu i deveti Moped (isto talijan):
60247
http://www.elriwa.de/de/ACME-AC-60247-E-Lok-E640-FNM-Ep.V-VI.html

Slažem se kasti, bilo bi lijepo kada bi to neka prodavaonica uzela pod sebe i garantirala prodaju npr. Rocu ili nekome drugome tko će modele proizvesti. Jedini takav dućan koji bi mogao tako nešto je Moko. Da li Moko ima interesa za to, da li se možda Moko opekao s Đuranima pa se ne želi upuštati u nešto slično (a i nije mu sila kada ACME radi modele za njega) teško je reći, ali interesa kod ljudi za kenedija ima, ali ne i kod prodavača/proizvođača (financijera).

 

[Gorchi]

Da dodam ka Kastijevem razmišljanju. U Nürnbergu sam pitao kod Hornbya odn. Jouefa kako je s bojenjem ili preradnjom lokomotiva/vagona za naše prostorije. Ispod 500 modela za lokomotivu oni se uopšte ne pregovaraju ali taj broj znači samo bojenje, ništa drugo. Da bi uzeli CC6549 ili neku sličnu pa je preradili u SŽ 363 onda i trebali garantisati prodaju od 1500 modela.
Oko vagona je slično, recimo da bi htjeli Tadds-z bez izmjena (iako su potrebne). Mogli bismo se pregovarati o količini 500 vagona...
Da pojasnim kaj znači preradnja. To znači promjena bočnih rešetki na CC6549 ili barem dodatak jednog dijeliča. Možemo govoriti i u promjeni nosa lokomotive, t.j. da promjene 2 dijela od 6-djelnog alata za livenje... Znači ako treba promjeniti alat, da se nešto drugčije izlije onda je to več promjena alata i tu je zahtjev za promjenu količine.
Ono kaj je kasti rekao oko JŽ 361 i JŽ 35. Da, lokomotive liće na ono kaj je kod nas vozile ali nisu tačne. Ali takve kompromise rade ne samo kod Roca bego i kod Märklina, Hornbya i drugih (važi i za ACME), pitanje je samo kakvi su ti kompromisi. I takvi kompromisi će ostati do tada dokle ne izume neku tehnologiju koja će omogućiti livenje plastike (ili neki drugi adekvatni postupak) koja bi snizila troškove proizvodnje. Samo za ideju - proizvodnja alata za Baatiče, ako bi bile cijene kao za Roco i sl. bi bila oko 30.000 EUR. Zahvaljujući Milošu uspjeli smo dobiti bolje cijene pa su cijene konačnog modela prihvatljive iako nisu nizke. A da bi cijena alata bila 30.000 EURa onda bi Baat koštao ne samo 2x više.

 

[kasti]

Forum je mjesto gde se razgovara, djeli mišljene , predlaže i tako dalje. Tu može da se priča svašta ali nema to utjecaj na ekonomiju. Kao što sam napisao Gioeffeci je bio garant za Bredu, u francuskoj postoji firma SAI koja naručuje francuske modele vlakov i automobila te kučica kod razlićitih proizvodjača. Ima primjera gde neku dučani željeznica uzimaju predujam za neke modele koji bi se napravili.To je izmedju 50-100 eur. Mušterije na zapadu su poverljive do takvog načina jer se u suprotnom slučaju dobija lova nazad. Sa tim novcem trgovci mogi iči na pregovore za izradu pojedinih modela. /npr Fleischmann fs modeli/. Što se tiče posjeta sajmova i firmi znajte oni razgovarju sa svima ali posao se sklapa sa novcem ne riječima. Vjerujete da skupite 200-300 ljudi koji bi bili spremni platiti aru npr 80-100 za recimo JŽ 62 bilo bi drugčije Ali prvo treba usaglasiti te ljubitelje da prihvate jednu soluciju a ne da 40 njih hoče jedan broj, 50 njih nešto drugo i tako dalje. Da ne zaboravih da treba imati i nekoga koji je kompetentan za pregovore /firma recimo/ Kod svega toga treba imati poverenje jedan u drugog da če se posao zaista provesti.Zbog toga hvala bogu imamo po mome barem kompromise koje u 70 nije bilo. Suviše se traže detajli u dlaku. Opet iz prve ruke kažem firme ne vole modelara. Oni trebaju kupce koji kupuju. Brawa je napravila austrijansku 92 ala našu JŽ 52. Kad bi ste pratili tuđe forume kako modelari kritikuju svaki svoju verziju. Ali kako da ljudi shvate da je nemoguče napraviti baš ono što bi trebalo. Kod novijih modela dizelica i električkih je mozda lakše ali svake željeznice imaju svoje posebnosti koje baš ne mogu biti uključene u masovnu produkciju modela 1:87.
Možda se nekad sve te debate pretvore projekat kojim čemo doči do našeg modela. Nada umire uvjek poslednja.
pozz
kasti

 

[bubla]

100 baba - kilavo dite... Mislim da je kasti u pravu i da baš zbog te dlake u jaju nikada se neće složiti 100 ljudi i dati predujam za izradu modela!
Štoviše, garantiram da se neće naći 20 ljudi koji će u glavi dijeliti iste brojeve i dati 100 eura predujma..

 

[Sky]

Opet iz prve ruke kažem firme ne vole modelara. Oni trebaju kupce koji kupuju.

A, zbog čega bi to firme mrzile modelare?

 

[kasti]

Iz primjera koga znam mogu reći zbog toga što svi znaju kako bi trebalo nešto napraviti a zaboravljaju da sve ima svoje granice. Treba imati neko znanje da čovek radi taj posao. Ima stvari koje se tehnički ne mogu napraviti.I još ona oguljena fraza model je i biče uvjek model jer tome i služi. Treba znati, da ljudi koji rade u firmama te projektiraju modele to rade zbog posla a ne kao neki zaljubljenici u male željeznice. Kompromisi če uvjek biti samo je pitanje ako jih prihvatimo. Morao sam napisati da ih ne vole umesto da jih mrze. Na kraju krajeva oni produciraju a mi kupujemo. Nekako trebamo jedni druge da se stvar okreče da nije tako odoše naš hobi.
pozz

 

[Gorchi]

Pa kasti ne bih se 100% složio sa time. Konstrukteri su i ljubitelji malih željeznica (dobro ne svi ali ima ih dosta) i oni koji su takvi ljubitelji shvačaju ono kaj brojači zakovica ne a to su kompromisi koje treba napraviti da bi se došlo do modela koji je 90% ili više sličan ili vjeran originalu. Manji je model (mjerilo) više treba kompromisa. A problem je kod brojača zakovica jer recimo imaš neki tipski vagon, koji je napravljen u realnosti u stotinama primjeraka a tjekom eksploatacije doživljaju promjene. Brojači kovica bih htjeli imati svaki broj (UIC) identičan originalu ali to prosto ne može biti. Promjene su kod pozicija nekih pločica, u prozorima, na krovu, sjedišta... To se u tom fohu prosto ne može izići. Slažem se da AC i DC model lokomotive bi trebao imati drugčije nekatere djelove (recimo kod lokomotiva plug) ali da bi jedan vagon imao prozore razmještene na neki način, drugi malkice pomaknjene u drugu smjer, treči opet malkice drugčije... i da se svaki taj vagon štampa u samo 200 primjerka, to ne može. Tako se pusti vizualni utisak da model dosta dobro liči na original ali neki detajli su generalizovani. Primjer je recimo ROCO ÖBB 1216/SŽ 541. Krov je za oba modela isti ali u stvarnosti nije. Isto važi i za model SŽ 541-008 i SŽ 541-10x (ne znam točan broj) koji isto ima malkice promjena ispod. Pa recimo Märklin je uradio nekoliko X vagona DB, neki imaju staklo na vratima koji se spušta, a neki ne, plastika je ista samo da na drugim okvir tih prozora nije sasvim obojan (sredinska prečka recimo nije).

Ono kaj si spomenuo kod granica izradnje se slažem s tobom. Prvi model Baatiča je imao drugčiji kabel za elektriku, bio je izradjen iz 0,5mm livene plastike i na kompjuteru je djelovao pristojno na cijeli model. U praksi je došlo do pukotina tog kabla, 50% plastike je bilo prekinute i sl. pa smo ga zato podebljali na 0,7mm.

Drugi primjer je kod gume oko prozora. u 1:1 je ta guma debela oko 2,5-3cm, t.j. u H0 0,29-0,34 mm. Na modelu bi tako tanka guma izgledala sasvim smješno pa je zato na modelu podebljana na 0,5-0,6mm. Ali to može napraviti probleme kasnije ako su neke druge stvari (paneli, rukohvati, brisači) jako blizu. Da se zna gdje su granice izradnje može se napraviti model dosta vjeran originalu, daje dobar vizualan utisak ali ne nužno da je i tačan.

 

[Sky]

Iz primjera koga znam mogu reći zbog toga što svi znaju kako bi trebalo nešto napraviti a zaboravljaju da sve ima svoje granice. Treba imati neko znanje da čovek radi taj posao. Ima stvari koje se tehnički ne mogu napraviti.I još ona oguljena fraza model je i biče uvjek model jer tome i služi. Treba znati, da ljudi koji rade u firmama te projektiraju modele to rade zbog posla a ne kao neki zaljubljenici u male željeznice. Kompromisi če uvjek biti samo je pitanje ako jih prihvatimo. Morao sam napisati da ih ne vole umesto da jih mrze. Na kraju krajeva oni produciraju a mi kupujemo. Nekako trebamo jedni druge da se stvar okreče da nije tako odoše naš hobi.
pozz

Mislim, da malo brkaš pojmove modelara i cjepidlaka, pa zato ne vidim razloga da se ovdje prozivaju modelari?
Na kraju krajeva, i modelari i cjepidlake spadaju u kupce bez kojih, kako i sam kažeš, firme ne mogu....
Nitko ne tjera firme da danas proizvode ovako skupe i profinjene Exact modele, ako oni sami ne vide izvor zarade u tome.
Jedino je problem, što je malo zahtjevnijim kupcima ponekad malo teže 'muda pod bubrege' prodati....

 

[kasti]

Pa da ne brkam više pojmova dobro bi došla neka tabela gde bi bilo obrazloženje šta koji pojam znači. Ko je cjepidlaka? Možda je i on modelar ili samo skuplja. Što je modelar? Ili onaj koji sam izradjuje cjeli model iz nule ili onaj koji samo nešto preradi ili onaj ko napravi maketu po kojoj voze vlakovi. Kako se zvaše oni koji imaju mehano, pa oni koji imaju nešto drugo, Pa onda nemože se upotrebiti isti pojam za nekoga ko ima 10 20 modela neki 100 ili više.Ali nisu nam sada pojmovi važni ili? Malo smo svi sišli iz pravca ako se ne varam. Bistvo je bilo da se nadje odredjena grupa ljudi koji bi bili prvo ujedinjeni u želji onda u financijskom smislu te pokušaju da pronadju nekoga /molim za tačan pojam da ne brkam/ i postižu da se taj model napravi. Za novac možete kupiti sve.
Što se cjena modela tiče iči če gore dok se im kalkulacija isplati i dok kupci kupuju.
pozz

 

[Sky]

Za novac možete kupiti sve.
Što se cjena modela tiče iči če gore dok se im kalkulacija isplati i dok kupci kupuju.
pozz

Ma nije valjda?

 

[wiggum]

...u posjetu brat i njegova cura.

Bratova cura, ne njegova

Po njima to je mrtav kapital...

Tako sam i ja razmišljao dok se nisam počeo baviti hobijem. Ali sada ja ovaj hobi smatram i kao vrlo dobrom štednjom novaca ili čak ulaganjem. Svaku uloženu kunu u modele bih sigurno dobio natrag, ako čak ne i s malom kamatom zbog povećanja vrijednosti modela. Naravno, opet je bitno što se skuplja i kupuje- nije sve jednako vrijedno i ne drži sve jednako dobro cijenu.

 

[Mon]

Hobby je zabava u slobodno vreme a ne biznis, zato i nema potrebe da se preracunava u "kapital" vec u koeficijent/procenat zadovoljstva.

 

[wiggum]

Hobby je zabava u slobodno vreme a ne biznis, zato i nema potrebe da se preracunava u "kapital" vec u koeficijent/procenat zadovoljstva.

...ali je ugodno znati da ako ti zbog ovog ili onog razloga zatreba novac, možeš veliku većinu uloženog kapitala, vratiti natrag.

 

[hyperion]

...ali je ugodno znati da ako ti zbog ovog ili onog razloga zatreba novac, možeš veliku većinu uloženog kapitala, vratiti natrag.

Kako to misliš?

 

[djzlaja]

Ma ja se slažem i s Mon-om ali i s wiggnumom..

hobi samo po definiciji je zabava u slobodno vriijeme i sve što ide uz to..
Ali wiggnum je potpuno u pravu kad kaže da nije zgoreg znati da se jedan dio uloženog kapitala može i vratiti (pa nedaj bože iz bilo kojeg razloga, da neulazimo u to sada-blio promjena hobija, fin situacije, mjenjanja epohe..nebitno uopće..)

Npr. limitirana herpina serija Croatia busa- megalinera ( onaj s 4 osovine); lijepo ga je imati u kolekciji.. ali lijepo je i znati zlu netrebalo da se taj rijetki primjerak uvjek može prodati (naravno onima koji to cijene i vole) i vratiti barem dio uloženog kapitala..

a možemo to geldati i na ovaj način.. lijepo je znati da kvalitetna kolekcija i zbiraka koju je netko sakupio ima i povjesnu vrijednost kao dio i zabilješka jednog vremena (evo recimo ovaj primjerak croatia busa) a sami time i vrijednost.. bilo sentimentalnu, povjesnu a zbog rijetkosti i posebnost i financisku... jer ipak na ovaj hobi mi ostavljamo svoj "dio života" pa lijepo je znati da to nešto i vrijedi...

 

[wiggum]

Kako to misliš?

Ako sam kupio neki model za 100 EUR prije dvije godine, u međuvremenu dobio otkaz i nema plaće, a računi dolaze. Odakle uzeti novac da platim račune? Prodati taj model i vratiti uloženih 100 EUR.

 

[Mon]

Znaci, wiggum je skroz otis'o a i ti si djzlajo krenuo za njim!!!

Ukoliko zaskripi ja bih za razliku od vas prod'o auto umesto modele;
vise vredi pa cu vise para dobiti i to ODJEDANPUT a i kasnije cu vise ustedeti nekupujuci benzin i neplacajuci osiguranje na pr.
A Bog me, s'tim ustedjenim parama bih mogao da si priustim najmanje po model-dva mesecno !

Najvaznije da ce mi modelcici ostati da se igram; a ostali ukucani ce ionako da kupe drugo auto kad im dosadi da se truckaju gradskim prevozom.

 

[wiggum]

Znaci, wiggum je skroz otis'o a i ti si djzlajo krenuo za njim!!!

Ukoliko zaskripi ja bih za razliku od vas prod'o auto umesto modele;
vise vredi pa cu vise para dobiti i to ODJEDANPUT a i kasnije cu vise ustedeti nekupujuci benzin i neplacajuci osiguranje na pr.
A Bog me, s'tim ustedjenim parama bih mogao da si priustim najmanje po model-dva mesecno !

Najvaznije da ce mi modelcici ostati da se igram; a ostali ukucani ce ionako da kupe drugo auto kad im dosadi da se truckaju gradskim prevozom.

Sada već odlazimo u neke dublje analize faze prodaje modela.
Ako netko želi zakrpati kućni buđet nagrižen smanjenjem plaće ili skupim kvarom automobila ili sličnim trenutnim manjkom novaca - onda će ta osoba prodati jedan ili dva modela. Za takav scenarij znam jako puno ljudi, domaćih, ali čak i stranaca s foruma.

A ako netko ostane bez posla ili slične dugotrajne nepogode, naravno da će prvo prodati auto, a zatim i modele kao zadnju liniju obrane. Može se prodati cijela kolekcija, a da se ne sakupi toliko novaca kao što bi se prodajom automobila (i drugim neposrednim troškovima - osiguranje, benzin, servis...), pa zato nema smisla prodavati kolekciju prvu. Također nažalost znam jednu osobu koja je proživjela taj scenarij i sada se bavi hobijem čisto kao promatrač, a ne više i sakupljač.